Uzdasi Mandalijene pokornice je barokni duhovni spev Ignjata Đurđevića, posvećen Mariji Magdaleni i njenom pokajanju. Kroz stihove se razvija unutrašnja meditacija o grehu, kajanju i ljubavi prema Bogu. Vredno je slušanja zbog bogatog baroknog izraza i duboke duhovne poruke.
Siluje me vele uzroka za Vašemu Prisvmu. i Pripoštmu.
Gospodstvu moju Mandalijenu, koja iz svoje spile na prostranu svjetlos od svijeta ishodi, osobito priporučit i pokloniti. Er tkomu razložitije da poklonjena bude Pokornica razglašena neg onomu koji je je i rukopisanu toliko ljubio i dô joj način da se iz pritištaonice zaudugo razglasi? Tkomu da se priporuči Svetica, koja cijeć nje goruće vjere dostoja bit od Isukrsta učinjena, kô upisa s. Jerolim, apostolorum apostola - neg onemu koji i pismom i riječi, i razumom i hrabrenosti neockvrnjenu čas, oblas nekrenutu i uzvišeno nadimenovanje suproć bezobraznijem općene crkve odmetnicima rimskoj pravovjernosti i zadarskijem došastijem arkibiskupima nedobitno uzdržo je? Tkomu da se prida blaženica koja dilexit multum, neg onomu koji toliko žestok ljubovnik prema višnjemu i toliko uredan nastojnik u božjoj baštini milinom od ćudi, stavnosti od besjede, mudroznanjem od pameti i blagodarnosti od djelovanja ne samo svojijeh podložnika nu i daleka i inostrana srca inokupno k sebi zlatnijem uzam od držanoga dugovanja i povoljnoga dobrohtjenstva priteže?
Ali pokli ove, koje Vam poklanjam, kratke pjesni sasma su malahan dar i mojoj želji i Vašoj dostojnosti, prilagam sve što za sad mogu, to jes moje srce pripožudno za vazda se Vaše zvati. I pokli, pritegnut glasom od Vašijeh izabranijeh i uzmnožnijeh kreposti, odavna željeh bit od Vas prigrljen za prijatelja i slugu ter iskah podobnu prigodu za tu hvaljenu požudu stavit u djelo, sad kada uzdam se da nađoh što iskah i da po Vašoj blagosti zaisto steć ću što žudjeh, ostaje mi toliko gizdavu sreću, stečenu nepristavnom službom, nedospjetno utemeljivati. Zato molim Vaše Prisvlo.
Readnara
