Početak dela
Suze Marunkove
iliti tužba ljuvena Marunka Mljećanina za Pavicom babopoljskom, složeno po D. Injaciju Giorgi, opatu melitenskomu, s istomačenjem mnogo riječi tmastijeh istoga.
Gdi u dublju,
ke bez ploda
obrasla je zemlja
i kami
i Vrbova leži
voda
među trstjem i
žabami,
ter okolo kriješte
i bježe
ćuci i noćne
kukovježe, -
pus
Marunko i
samoćan
na trišlju se tu
nasloni,
vas užežen i
nemoćan
u ljuvenoj
srceboni
cijeć Pavice, za
kôm gine,
babopoljske
djevičine.
A Pavica za
nj ne haje,
eg u sukni do
sred nogâ
dalek bježi, kako
da je
on sotona
petonoga,
i krsti se od
amanta
kako od tenca
legromanta.
Kozje stado
nad travami,
žaleći ga trudu u
temu,
otresaše
gubicami
i dizaše brade k
njemu;
uza nj plaču
janci i stada
i poslenik reve
od jada.
Dokle on
bijedan i bez
hari,
gdje ga u srcu
probod priječa,
o hrek glavom
triš udari,
triš zahuka, triš
zaječa,
a zatijem se
plačuć jako
maraviljat uze
ovako:
"Orsusimo
rec' mi, Pave,
čemu ti sam
mrzeć tako?
Ti me bježiš - ja
gizdave
slijedim dike tve
svakako!
Ne bjež', Pave,
bud' mi blaga,
repimo se, Pave
draga!
Rec' mi u
čem sam ja
stravijo,
u čem li te mogo
uvrijedit?
znaš da sveđ sam
rezistio
tebe dvorit,
služit, slijedit?
Plat' mi, službu i
hod' amo
da sve konte
smižuramo.
Prč s
kozami, konj s
kobilom,
ovan s ovcom ide
i pase,
a ti mene goniš
silom
i nikako neć me
uza se!
To je ubit me,
dušo, očito,
to je živjet
stravestito.
Kad ti rekoh
juče sjutra:
"Sestro Pave,
celiva' me!",
ti u kuću skoči
unutra,
pak istrča s
štapom na me
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
