Početak dela
Rubaije (Omar Hajjam)
Prijevod: Safvet-beg Bašagić
Ljubav je
uvod
knjizi
više
znanosti,
ljubav je
prva
strofa
pjesme
mladosti.
Ti, koji
nemaš
pojma o
čuvstvu
ljubavi,
znaj; da
je ljubav
izvor -
ljudske
radosti.
Zbirka
poezije i
burence
vina,
komad
suha
kruha -
nijema
tišina,
a ja i ti
sami -
oko nas
pustinja.
To je
carstvo,
a ne
kruna
od
rubina!
Kada piješ vino, mudra druga traži, ili lijepo lice, pa se na njem blaži! Ne pij vino - i nemoj uvijek ga piti - katkad pij - i malo pij - i nikom ne kaži!
Gledaj,
da te
brigom
vrijeme
ne ucvili,
ne
spominji
briga
onih što
su bili.
Ne
provodi
život bez
rujnoga
vina,
srce pak
daj
lijepoj i
dražesnoj
vili.
Vino,
svirka i
djevojke
mlade,
pa još
rijeka i
cvjetne
livade!
To ti je
raj - ne
spominji
pak'o,
drugog
raja,
vjeruj,
ne
imade!
Jedan
pogan
starac
meni se
došulja,
od
paklenog
dima na
njemu
košulja,
pa mi
razbi
bokal i
mene
čovjeka
ostavi
bez vina
-
fanatična
hulja!
Miris
tvoje
duše u
ružici
tražim,
kada
duh
klonuli
hoću da
osnažim.
Stog je
ružin
miris
moj
balzam i
snaga,
a njen
cvijet -
nakit
kojim
cure
dražim.
Zora je, ustaj draga, izvore moje sreće, pij i sviraj na harfi - kraju se život kreće! Ni oni dugo ne žive što dugo spavati mogu, a ni oni koji su bili, nikad se vratiti neće!
Tko
sjeme
ljubavi
po
grudima
sije,
svaka
vjera u
njemu
jedno
čuvstvo
grije:
tko god
se upiše
u knjigu
ljubavi,
za
obadva
svijeta
njemu
stalo
nije!
Vrijeme je,
skut
kajanja da
polako
svijam,
i okićen
sijedom
bradom da
pjesme
izvijam.
Vrč života
napuni se
sedamdeset
puta,
ako neću
sad, ta kad
ću čaše da
ispijam?
Oni, što su o uljudbi i nauci mnogo znali i u svome društvu kao savršeno svjetlo sjali, nisu mogli naći puta što iz ove tmine vodi: pričali su nešto o tom u polusnu i - zaspali.
Nemoj
svakom
poštenjaku
i zlikovcu
iskren biti,
ja sam
kratak na
riječi,
dugo ne
znam
govoriti.
Ima nešto
što me
tišti, a to
kazat ja ne
mogu,
imam
tajnu koju
moram,
kao zmija
noge,
kriti.
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
