Početak dela
Pošljednja želja Zmajeva
"Domovino, mila mati!
Ko će tebe tako zvati,
kad mi kucne zadnji čas?
Hoćeš stati,
pa plakati
i za moju dušu, mati,
isprositi rajski spas?
Evo zvone zadnji časi,
hoće duša da se gasi,
na kocki je život moj!
Je l' de, mati,
ti ćeš dati
na bašluku napisati:
ko je bio sinak tvoj?
"Posjetniče, ona raka
krije kosti od junaka,
koj' branjaše mili rod;
mlada sila,
volja čila,
vjera jaka u junaka
tjerale su njegov brod.
Očina ti amaneta
i junačkog doma sveta
na kormilu brodu stoj!
Mladom silom,
voljom čilom
ti ne kloni, napred goni,
pa ćeš biti u svom svoj!
Ponos-Bosne stara slava
vrh planina i dubrava
kô žarko će sunce sjat';
sablju takni,
ne uzmakni,
spas se budi, zora rudi,
i Bog će ti pomoć dat!"
To izreče junak mladi,
samrt svoju da zasladi
kako treba ljubit dom;
ponos vila
tu je bila
i oči mu zatvorila -
na kriocu milom svom.
Miruj, čedo kobne sreće,
tvoje ime propast neće,
miruj, žrtvo doma svog!
Jer krvava -
bojna slava
slavno ime poljepšava
junačkoga doma tvog.
Rubaija za nišan Muse Ćazima Ćatića
Ase leži pjesnik odličnoga dara,
koji nije tražio časti ni šićara,
već bekrijski živio i čuvstveno pjev'o,
dok ga smrt ne doprati do ovog mezara.
Sjaj, mjeseče
Sjaj, mjeseče, sunčeva ti sjaja,
de mi stani oku na vidiku,
da ja vidim kroz demirli pendžer
kraj đerđefa svoju dilber-diku.
Je li mi se promijenila mlada,
Otkako je mene ostavila?
Je li jošte svježa ko ružica,
kao što je lanjskog ljeta bila?
Il' je mlada opala od jada
što je Mirzi vjeru prekršila?
O, da znade da mi je sad draga,
i još draža, već je prije bila!
Kad bi htjela, pa me razumjela,
uz druge bih žice zapjevao,
a ovako jaditi se moram,
jer sam sreći u nemilost pao.
Nastavak slušaj besplatno