Početak dela
Djevojka je podranila
Djevojka je podranila, ružicu je brala;
S bosilkom ju razbirala, trudna je zaspala.
Nad njom poju dva slavica, djevojku su zvala:
"Ustan’ gori, djevojčica, sanka ne zaspala.
Maglica se brijegom krade, sad je na te pala,
Cvitje hoće opaliti koje si nabrala;
Još te hoće privariti, ako nis’ dobrala
Za vjenačce drobnu ružu i cvitja ostala."
Djevojka se razbudila, slavicom se ozvala:
"A vi, slavji lužanini, velika vam hvala,
Koji me ste razbudili, jurve bih zaspala,
Razbiraje drobnu ružu i cvitja ostala.
Sinoć me je moja majka mladu hrabru dala,
Prid kojom sam vas večerak svezav ruke stala.
Žimi majka, žimi bratac, prije ga nijesam znala,
Niti sam mu rosnu travu prid konja metala,
Razma sinoć. Mila majko tebi budi hvala
Ka si meni djevojčici mlada hrabra dala!"
Odiljam se
Odiljam se, moja vilo, Bog da nam bude u družbu;
Plač i suze i moju tužbu da bi znala, moja vilo!
Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo.
Pokle ti je služba mila koju ti sam ja činio,
A sad te sam ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se….
Putovaje, uzdihaje iz srdačcem svaki danak,
A na oči moje sanak da t’ne pridje moja vilo!
Odiljam se….
Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjeća
Od svijeh tuga ma najveća, da bi znala, moja vilo!
Odiljam se….
Ne uzdam se u dni kratke da te vidju, srce moje,
Koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se…
Ako drumak pomanjkaje ter te život moj ne vidi,
Srce moje ne slobodi; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se…
Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj služit,
A s tobom se ne razdružit; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se….
Ja ti dadoh vjeru moju do života da te služim,
A po smrti da te združim; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se….
Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti
Uvijek neće izgubiti, tko se bude potruditi.
Odiljam se, moja vilo. Oh, kako ja, moja vilo,
Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo.
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
