Musa Ćazim Ćatić u ovoj zbirci izabranih pesama peva o ljubavi, samoći, melanholiji i rodnoj Bosni. Stihovi poput „Afijundžije”, „Bosna žubori” i „Da sam onaj tihi lahor” spajaju romantični ton sa orijentalnim motivima. Vredi ih slušati zbog muzikalnosti i iskrene osećajnosti.
Afijundžija Na samoći samac sio, jer mu smeta društvo ljudi; Sklopio je mutne oči, pa o plavom nebu sniva, A olovna teška glava na trošne mu pala grudi; Prašno lice crne zemlje hotio bi da cjeliva. Na samoći samac sio, u ruci mu život pjani, Ko prljava krpa dršće: bez razuma i bez duše; Sv'jest i razum u koprenu crnu su mu umotani, Kroz glavu mu samo puste ništavnosti vihor puše! Na samoći samac sio, podbuhlo mu blijedo lice, Na ognjištu svome pireć' kobni plamen crnih žala Da, zlo svako i prokletstvo ispio je iz gidice, Srce, dušu, krv i život gida mu je otrovala. Na samoći samac sio i o plavom nebu sniva - Hej, prestani, pjesmo moja, ne kidaj mu tihog sanka, Jer kroz vale afijuna, dok mu mračni razum pliva, Za njega je mrtva java, za njeg nema radnog danka!
Bosna žubori Bosna žubori; nad pitomim krajem Anđeo mira širi laka krila - I lahor pirka, k'o da sitnom cvijeću Mistične priče šapće večer mila. Bosna žubori i - k'o rujne usne Cvjetne tiho obalice ljubi, Pa tamo negdje, poput moje misli, Kraj tvog se dvora u daljini gubi. Bosna žubori, a s barčicom mojom Nestašno sitni igraju se vali; - Ah, čini mi se, moj anđele, tako Da ljubav tvoja srcem mi se šali.
Da sam onaj tihi lahor Da sam onaj tihi lahor, Što u sabah puše I omamni miris krade S katmera i ruže, Svake zore ja bih tebi - Svom najdražem cv'jetu... S tvoje kose mirise bih Nosio po sv'jetu. O tebi bih svakom prič'o, Nek taj svijet znade: Kakvih draži, kakvih čara Naš Istok imade!
Readnara
