Readnara

Gartlic za čas kratiti

Fran Krsto Frankopan

  • Poezija
  • Jezik knjige: hrvatski
  • 261 strana

„Gartlic za čas kratiti“ je zbirka pesama Frana Krsta Frankopana, hrvatskog plemića i pesnika iz 17. veka, zamišljena kao mali vrt u koji čitalac zalazi i bere sebi cvet po volji. Pesme su raznolike — ljubavne, pobožne i misaone — pa se kroz njih može osetiti barokni duh toga vremena. Prijatan je to tih poetski glas za slušanje.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: hr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Gartlic za čas kratiti

Gartlic za čas
kratiti, v kojem
cvitja
vsakojačkih
popivak nahode
se. Ako bude
komu drago va
njem prošetat
ter cvit sebi
povoljan najde,
slobodno naj
utergne, al s
korenom ne
istergne.
Ako bi cviti
magajnasti bili
ter dostojno ne
izacvali, nimaj
zamirit, ar moja
meštrija ni
vertlarija.
K tomu za sadit
cvitja triba je
vrime povoljno,
serce
zadovoljno. Ovi
pako gartlic je
zasađen v
oblačnih
dnevih, v urah
nesričnih,
sercem
turobnim,
mislih
nepriličnih.

Zato ki Apola
dično nasliduje,
naj z
mudrostjom
svojom mene
ispričuje;
pače drago
prosim,
kaj najde
neugodno, da
zbriše,
kaj štima
potribno,
pri[pi]še.
Želim sriča da ti
rabi,
al z mene se ne
spozabi,
tvoj sluga,
prijatelj
DITELINA.
Dragi prijatelj,
poklon i
pozdravlenje
Prosim, naj se
čudit da
priprosta
Ditelina od tako
plemenita cvita
lipote i ljubavi
spominak činiti
podstupujem.
Znam dobro,
kak god ni
dopuščeno
(zbog orla
slavna) z
naturalskim
okom svitlost

velikoga planete
čversto
razmišljati, tako
i meni z
mlahavim
mojim percom
diku i dostojnost
prezmožna
Kupida ne b'
slobodno pisati.
Vimdar buduč
vridnim i
nevridnim dano
hasan i kripost
sunčenu uživat,
naj i meni prez
zamire bude od
lipote i ljubavi
konči spominat.
Ako u versih
Apola mudrost i
meštriju ne
najdeš, neg
listor občinske
riči, ne hudaj
zato, ar pelda
Ikaruša je me
oplašila, koji,
hotivši
previsoko litat,
moral je iz
višine u morsku
glubinu
nevoljno
pondriti. Zato
volih na
sridnjem putu
ostat, da znam
kaj govorim i
drugi razumit

me more.
Ni vertla
gospockoga, s
tim lipše
nakinčena, v
kojim ne bi
rasla haluga i
trava vsakojaka.
Tako i va 'vom
gartlicu nahodit
je med cvitjem
hudobne i
koristne trave:
zato opominam,
ruka plemenita,
naj prez
rukavice po cvit
posigati, ar se
lahko na
koprivu moreš
namirit; drugač
jada al čemera,
ki bi zdravju
škodil, ni bojati,
samo kad opeče,
da kožica malo
začerlenjiva. Al
za to ne maraj,
hočeš konči
znati za travu
povidat.
Vim bol ka od
želje dojde
prez rizika
lahko projde!
Zbogom.
CEFIRUŠ KAK

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti