Readnara

Dijačke junačke

Fran Krsto Frankopan

  • Poezija
  • Jezik knjige: hrvatski
  • 23 strana

Dijačke junačke je pesničko delo Fran Krsta Frankopana, hrvatskog plemića i pesnika iz 17. veka. Opeva veselo društvo za stolom, vino, zdravice i mladalački polet, spajajući đačku razigranost s viteškim idealima. Vredi ga slušati zbog živog ritma i slike baroknog slavlja.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: hr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Dijačke junačke

NAPOJNICE
PRI STOLU
Nek vam
projde misal
nujna,
toči čašu
vina rujna,
da se serce
razveseli,
dobra volja
k nam priseli.
Što težaci
prideluju,
naj ležaci
nasladuju.
Vitezovi, da
ste zdravi,
verla sriča
vami rabi,
haj, pri stolu
gospockomu,
na mejdanu
junačkomu;
muzovire Bog
ubio,
a pravične
počastnio!
Desna ruka
kopje lomi,
dobra volja
serce goni;
haj, hod'mo
se veseliti,

pehar vina
izroniti.
Mi dva vam
dvim
naklanjamo,
s
napojnicom
pozdravljamo.
Koji koga
ljubi v bitju,
zagovori u
nebitju,
a za herptom
koji hudi,
kurva mati
njemu budi.
Gerla naša
bojl
priprav'mo,
do tretoga
ne ustav'mo,
naj zdravica
obhajuje,
jedna drugu
dostiguje;
a spominak
da ne zgine
vse
kerščanske
pokrajine,
Bog je čuvaj i
potverdi,
poganina
pak zateri.
POSKOČNICA
Da si zdrava,
divojčica,
ka sad

cvateš kot
rožica.
Imaš lišca
rumenita,
a vustnica
nasladnita.
Igraju ti bisne
oči,
tvoj
vridnosti su
svidoci.
Bila persa
poskakuju,
vsako serce
začaruju.
Blago majci
ka te rodi,
tak ljublenu
ka te stvori.
Oh, da b'
mogal sričan
biti,
tebe, duša,
ogerliti;
što god
morem, ne b'
miloval,
tvomu telu
bih aldoval.
Oh, da b' mi
te neg objeti,
med kolena
kad prijeti.
Smiluj mi se,
dobro moje,
zaklopi me
v krilo svoje.
Dojdi, duša,
drago moje,
gdi mi

bratcu tori
stoje.
Hočemo se
poigrati
pak ledinu
razorati
il pod
črišnjom na
travici
dno dosigat
u vodici.
Al ti draže
fatat pticu
ka miluje
divojčicu?
K noj se stiska
i primače,
dok god
stuži, verlo
splače.
Pojde mlada
govoriti,
na
pozdravku
zahvaliti:
Je l' od serca
govorenje,
družbe
moje
poželenje?
Ar me majka
naučila
da, kad
koga je
ljubila,
moral joj je
vazdar stavit
s čim se
ljubav zna
utažit.

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti