Početak dela
Čuj, dušice,
da t' istinu
kažem:
Po
Konjskome
selu
pitomome
Slijepac se
pokraj vođe
bata,
A vijernog
svoga vođu
pita:
"Što je, brate,
Konjsko
neveselo,
Da sve u
njem tužno
zašutilo?
Niti čujem
momka da
zapjeva,
Nit' tambure
djevojci pod
pendžer,
Nit' djevojke
da s' u kolo
prima,
Taman kuga,
da čujem
jauka!
Davno bilo,
teke starac
pamtim,
Kad se ovud
prvi put
dotucah,
Vraćale se
mobe
žetelačke,
Nit' si čuo
pjesme, nit'
gajdaša,
Nit' mlađane
šale, nit'
veselja;
Svatko šuti
ide uz
svojega,
Rekao bi,
roblje na
pazaru;
Al' tad bješe i
uzroka tomu:
Istom Turci
ovud osili
I navili svoje
gospodarstvo,
Pa je raji
dotužilo bilo
Upinjuć se u
novome
jarmu,
Dokle nije
jadu
oguglala. -
Te kad
drugoč opet
se dotepem,
Sam sebika
vjerovat ne
mogu,
Kud ne
vidim, da m' i
uši lažu,
Tako bješe
veselo u
Konjskom.
Stoji klapnja
nanula
sokakom,
Dovikuje
momak
pobru svoga,
Tambur' bije,
moma
pocikuje,
Tko ne skače
u bijesnom
kolu,
Ono pjeva
sve dvoje a
dvoje;
Pa što bi ti
rekô do
istinu?
Zaželih se
vida
očinjega,
Da
progledam
što mi uši
kažu,
A sad m' evo
treći put u
Konjskom;
Kakvi su ga
novi jadi
snašli?!
Opustio kan'
da izgorio,
U njem nije
žive duše
čuti."
A slijepcu
vođa
odgovara:
"Jesi bio,
djede,
ogladnio,
Kada ne ču
jutros
razgovora
Dvoje
krasnih, čudo
blizanaca
Na pendžeru
kuli
dizdarevoj!
Vezak vezla
Melka na
pendžeru,
Vezak vezla,
sjetno
uzdisala.
Kod nje sjedi
blizanac
Omere,
Sa sestrice
očiju ne
skida,
E mu mučno
što često
uzdiše;
Pa će Melku
bratac
upitati:
"Golubice
kaži braci
svome,
Za koga mi
sićan vezak
vezeš,
Da brat
znade za
koga
nabavlja
Svojoj seki i
zlato i svilu.
Nije meni
moga troška
žao,
S tebe bi se i
prodao
bratac,
Već bi meni,
râno, teško
bilo,
Da ja
znadem, da
te boli srce
S hude kakve
neprilike
tvoje."
Osmjehnu se
Melka
neveselo
I poglâ ga
golubinjim
okom:
"Ne poznam
ga, moj očinji
vidu,
Do što mi ga
ti hvališ,
Omere;
Ti mi reče,
da je kô ja
lijep,
Tanka struka
a visoka
stasa,
Crna oka a
mila pogleda,
A u licu
zoricom
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
