Stari Vujadin: epska pesma — kratak sadržaj, likovi i tema
- Književni rod i vrsta
- epika, narodna epska pesma
- Mesto i vreme radnje
- Radnja se dešava u gori i u Lijevnu, u vreme turske vladavine; tačno vreme nije navedeno.
- Tema
- Junačko držanje starog Vujadina, hajduka kojeg su Turci zarobili sa dva sina i muče da bi odao drugove i jatake.
- Ideja
- Pesma veliča junačku izdržljivost, čvrstinu i vernost drugovima; pravi junak ni pod najtežim mukama ne izdaje svoju družinu.
Glavni likovi
- Stari Vujadin — Stari hajduk, otac Milića i Vulića; ni pod najtežim mukama ne odaje drugove, jatake ni krčmarice.
- Milić Vujadinović — Sin starog Vujadina; na njemu je još lepše odelo nego na ocu.
- Vulić — Milićev brat i sin starog Vujadina; na glavi nosi čelenku od dvanaest pera, svako od litre zlata.
- Turci Lijevnjani — Zarobljivači i mučitelji hajduka; traže od Vujadina da oda družinu, jatake i krčmarice.
Kratak sadržaj (otkriva kraj)
Devojka kune svoje oči što nisu videle kako Turci Lijevnjani iz gore sprovode hajduke, starog Vujadina i njegova dva sina. Opisuje se njihovo neobično, raskošno odelo: Vujadin nosi binjiš od čistog zlata, kakav nose paše, Milić još lepše odelo, a Vulić na glavi čelenku od dvanaest pera, svako od litre zlata. Kad ugledaju Lijevno i belu kulu u njemu, stari Vujadin kaže sinovima da će ih tamo tući i mučiti, prebijati im ruke i noge i vaditi oči. Savetuje ih da ne budu srca udovičkog, nego junačkog, i da ne odaju nijednog druga, ni jatake kod kojih su zimovali i ostavljali blago, ni mlade krčmarice kod kojih su potajno pili vino. U Lijevnu ih Turci bace u tamnicu i tri dana se dogovaraju kako će ih mučiti. Zatim izvedu starog Vujadina i prebiju mu noge i ruke, a kad počnu da mu vade oči, traže da im kaže ostalu družinu, jatake i krčmarice. Vujadin im odgovara da ne luduju: nije ništa kazao da bi sačuvao brze noge, koje su konje preticale, ni junačke ruke, koje su koplja lomile, pa neće kazati ni zbog očiju, koje su ga, gledajući s planine na drumove kuda prolaze Turci i trgovci, navodile na zlo. Pesma se završava njegovim junačkim odbijanjem da izda.
Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.
Tekst dela
Stari Vujadin
Đevojka je svoje oči klela
"Čarne oči, da bi ne gledale
Sve gledaste, danas ne viđeste
Đe prođoše Turci Lijevnjani,
Provedoše iz gore hajduke
Vujadina sa obadva sina
Na njima je čudno odijelo
Na onome starom Vujadinu,
Na njem' binjiš od suvoga zlata,
U čem paše na divan izlaze
Na Miliću Vujadinoviću,
Još je na njem' ljepše odijelo
Na Vuliću, bratu Milićevu,
Na glavi mu čekrkli čelenka,
Baš čelenka od dvanaest pera,
Svako pero od po litru zlata.
Kad su bili bijelu Lijevnu,
Ugledaše prokleto Lijevno,
Đe u njemu bijeli se kula
Tad govori stari Vujadine
"O sinovi, moji sokolovi,
Vidite li proklijeto Lijevno,
Đe u njemu bijeli se kula
Onđe će nas biti i mučiti
Prebijati i noge i ruke,
I vaditi naše oči čarne
O sinovi, moji sokolovi,
Ne budite srca udovička,
No budite srca junačkoga,
Ne odajte druga ni jednoga,
Ne odajte vi jatake naše
Kod kojih smo zime zimovali,
Zimovali, blago ostavljali
Ne odajte krčmarice mlade,
Kod kojih smo rujno vino pili,
Rujno vino pili u potaji.
Kad dođoše u Lijevno ravno,
Metnuše ih Turci u tavnicu,
Tavnovaše tri bijela dana,
Dok su Turci vijeć' vijećali
Kako će ih biti i mučiti;
Kad prođoše tri bijela dana,
Izvedoše starog Vujadina,
Prebiše mu i noge i ruke;
Kad stadoše oči vadit' čarne,
Govore mu Turci Lijevnjani:
"Kazuj, kujo, stari Vujadine,
Kazuj, kujo, družinu ostalu,
I jatake kud ste dohodili,
Dohodili, zime zimovali,
Zimovali, blago ostavljali;
Kazuj, kujo, krčmarice mlade
Kod kojih ste rujno vino pili,
Pili rujno vino u potaji.
Al' govori stari Vujadine:
"Ne ludujte, Turci Lijevnjani!
Kad ne kazah ta te hitre noge,
Koje-no su konjma utjecale,
I ne kazah za junačke ruke,
Koje-no su koplja prelamale
I na gole sablje udarale,
- Ja ne kazah za lažljive oči,
Koje su me na zlo navodile,
Gledajući s najviše planine,
Gledajući dolje na drumove,
Kud prolaze Turci i trgovci.
Readnara
