Smrt vojvode Prijezde je srpska narodna epska pesma o vojvodi Prijezdi i turskom caru Mehmedu, koji traži tri dobra iz Stalaća. Pesma prati otpor, čast i sudbinu grada, a njen slikovit jezik i dijalog čine je upečatljivim svedočanstvom usmene epike. Vredi je slušati zbog dramatičnog pripovedanja o časti i izboru u teškim vremenima.
Smrt vojvode Prijezde: epska pesma — kratak sadržaj, likovi i tema
Književni rod i vrsta
epika, narodna epska pesma
Mesto i vreme radnje
Radnja se odvija u srednjovekovnom gradu Stalaću na obali reke Morave, u vreme turskih osvajanja.
Tema
Tema je odbijanje vojvode Prijezde da turskom caru preda svoja tri dobra – sablju, konja i vernu ženu – i njegova i Jeličina časna pogibija pri padu Stalaća.
Ideja
Glavna poruka je da su sloboda, vera i čast vredniji od života: Prijezda i Jelica radije biraju smrt nego tursko ropstvo i izdaju vere.
Glavni likovi
Vojvoda Prijezda — Stalaćki vojvoda, hrabar, ponosit i odan svojoj veri i svojim dobrima; radije umire nego da ih preda Turcima.
Jelica (Jela) — Prijezdina verna i razumna žena, koja otkriva skrivene janičare i s mužem časno skače u Moravu.
Car Mehmed — Turski car koji opseda Stalać i traži Prijezdina tri dobra, ali na kraju ne dobija nijedno.
Janjičari — Turski vojnici koji se kriju u stalaćkoj pivnici i piju za Jeličino zdravlje i Prijezdinu smrt.
Kratak sadržaj (otkriva kraj)
Turski car Mehmed šalje knjige vojvodi Prijezdi u Stalać i traži mu tri dobra: sablju navaliju, konja Ždrala i vernu ljubu. Prijezda odbija i poručuje da je sablju sebi kovao, Ždrala za sebe hranio, a ljubu za sebe doveo. Mehmed podiže vojsku i tri godine napada Stalać, ali ne može ni da ga osvoji ni da ga ostavi. Jednog jutra Prijezdina ljuba s bedema gleda mutnu Moravu i strahuje da će Turci grad dići lagumom, ali je Prijezda ućutka: kakav lagum pod Moravom. U nedelju, posle službe u crkvi, Prijezda odluči da sa svojim vojvodama otvori kapiju i udari na Turke. Šalje ženu Jelicu u pivnicu (podrum) po vino i rakiju; ona tamo zatiče pivnicu punu janjičara koji papučama piju vino u njeno zdravlje i za pokoj Prijezdine duše. Jelica udari kondirom o kamen i javi mužu. Prijezda otvara kapiju i juriša na Turke; gine šezdeset vojvoda i hiljade Turaka. Vrativši se u grad, odseca glavu konju Ždralu i lomi sablju da ih turski car ne bi imao. Potom pita Jelicu da li bi radije poginula s njim ili bila verna ljuba nekom Turčinu; ona kaže da radije časno gine nego da izgubi veru. Uzmu se za ruke, popnu se na bedem i skoče u Moravu, a Jelica kaže da ih je Morava othranila, pa neka ih i sahrani. Car Mehmed osvaja Stalać, ali ne dobija nijedno dobro i kune grad, jer je doveo tri hiljade vojske, a vodi samo pet stotina.
Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.
Početak dela
Smrt vojvode Prijezde Česte knjige idu za knjigama: Od koga li, kome li dolaze? - Od Mehmeda, od cara Turskoga, A dolaze do Stalaća grada, Do Prijezde, vojvode stalaćka: „O Prijezda, vojvodo stalaćka! Pošlji meni do tri dobra tvoja: Prvo dobro, sablju navajliju, Koja seče drvlje i kamenje, Drvo, kamen i studeno gvožđe; Drugo dobro, Ždrala konja tvoga, Koji konjic može preletiti Zasobice i po dva bedema; Treće dobro, tvoju ljubu vernu.” Gledi knjigu vojvoda Prijezda, Onu gledi, drugu sitnu piše: „Car-Mehmede, turski gospodaru! Kupi vojske koliko ti drago, Pod Stalaća kad je tebi drago, Udri Stalać kako ti je drago, - Ja ti dobra ne dam nijednoga; Ja sam sablju za sebe kovao, A Ždrala sam za sebe hranio, A Ljubu sam za sebe doveo; Pa ti ne dam dobra nijednoga!” Diže vojsku turski car Mehmede, Diže vojsku, ode pod Stalaća, Bio Stalać tri godine dana, Nitʼ mu odbi drva ni kamena, Nitʼ ga kako može osvojiti, Ni pak kako može ostaviti. Jedno jutro uoči nedelje Popela se Prijezdina ljuba Na bedema malena Stalaća, Pa s bedema u Moravu gledi; Alʼ Morava mutna ispod grada.
Readnara
