Readnara

Put — treća pesma

Branko Radičević

  • Poezija
  • Jezik knjige: srpski
  • 30 strana

III pesma Branka Radičevića je romantičarska pesma koja poziva pesmu da ne leti u nebesa već da ostane na zemlji, među brdima, dolinama i rekama. Uz slike prirode, mladosti i drugarstva, peva o zavičaju i pesničkom zanosu. Vredi je slušati zbog živog, muzikalnog stiha i tople ljubavi prema svetu.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

III pesma
Pisac: Branko Radičević
III pesma
1.
Gore, pesmo lakokrila!
Al' ne vod' me na nebesa,
Niže pusti svoja krila,
Nisu za me ta čudesa,
Put je tamo studen, ladan,
Mogâ bi se smrznut jadan.
2.
Miltn, Klopštok, zle im sreće,
Doše otud promrznuti,
O nosevi, ledne sveće —
Straota i i glednuti!
Niže, niže, čedo moje,
Zemljica je carstvo tvoje!
3.
Brda, gore i planine,
I vi stene tu ponosne,
Klanci, luzi i doline,
Reke, vrela, luke rosne!
Kad vas glenem, al' mi go(di),
Blago meni, da se rodi!

4.
I vi slatki, slatki tići,
Vi ovčice, blago meni!
I na stenju, vi kozlići,
I ti mrave tu maleni,
Pa da duša nije tvoja
Ista, ista kao moja!
5.
Oh moj dragi Bogosave,
De li si mi sada, brate?
Jer tako mi moje slave,
Sve jednako mislim na te.
Što l' sad činiš na uranku?
Da li gradiš kaku Nanku?
6.
Gradi, gradi, brate, priče,
Biće dobre, Nanka jemči;
Udri gubu što poniče
Da nam seje sve ponemči —
Seje naše, kod nas živi,
Kami nama — mi smo krivi!
7.
Gleni, gleni ovu samo,
Ta nije li kȃ sunašce?
Pa da vake opuštamo,
Kami nama u srdašce!
Svaka od nji raja vredi,
Pa mastilo da se štedi?
8.
Gradi, gradi, tako t' Boga,
Što obrnu ka sunašcu,
Tako t' lika ljuvanoga
Štono čuvaš na srdašcu?
Što — No već se pesma ne da...
Zbogom, odo unapreda.

9.
Oh, krasno li ono beše,
Kad zaori: „Ustaj, rode!“
Kad se srca pooteše...
srcu mome doće ludo
Al' kakvo je ono čudo?
10.
Žena nije — bradu ima,
Čoek nije — duga halja,
Halja mu se zemlje prima;
(On) pred narod tralja falja,
Krst uzima, tio zbori:
„Za vama mi srce gori.“
11.
Oh, gleni mu pod aljinu,
Gleni, rode, glaj mu noge!
Tur' mu s glave kapetinu,
Da ne ima vraške roge?
Ama narod veran, jao,
Sedoj bradi verovao.
12.
Seda brado, što zasija
Ka kupina ona sveta,
Ma iz tebe reč Božija
Ne zaori, veruj, kleta!
Iz tebe nam guja sinu,
Po srcu nas verne šinu!
13.
Proklet bio, dokle bio!
A kad mro, ne umro!
Krvcu svoju mrući pio!
Sam sebeka vrata kro!
Dok ti duše što ucveli
Ne oproste, vraže beli!

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti