Readnara

Đački rastanak

Branko Radičević

  • Lektira · srednja škola
  • Poezija
  • Jezik knjige: srpski
  • 63 strana

"Đački rastanak" je pesma Branka Radičevića iz 1847. godine, jedno od značajnih dela srpskog romantizma. Govori o đačkom rastanku od škole i mesta detinjstva, uz nostalgičan ton i jednostavan jezik. Vredi je slušati zbog emotivnog prikaza rastanka i mladosti.

Lektira za 8. razred osnovne škole

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Đački rastanak: lirsko-epska pesma — kratak sadržaj, likovi i tema

Književni rod i vrsta
lirika, lirsko-epska pesma (poema)
Mesto i vreme radnje
Radnja se odvija u Karlovcima i okolini (Stražilovo, Dunav, vinogradi, Belilo) u vreme đačkih dana lirskog subjekta.
Tema
Pesma prikazuje rastanak lirskog subjekta od đačkog života, prijatelja i voljenih mesta u Karlovcima, uz sećanja na mladost, drugarstvo, prirodu i slavnu srpsku prošlost.
Ideja
Mladost, prijateljstvo i rodni kraj ostaju trajna vrednost, a rastanak od njih budi i tugu i nadu; pesma slavi lepotu života, slobodu i srpsku tradiciju.

Glavni likovi

  • Lirski subjekt — Mladi đak koji se oprašta od Karlovaca, prijatelja i mladosti; emotivan je, nostalgičan i vezan za prirodu i društvo.
  • Arsa — Preminuli drug koga se lirski subjekt seća s bolom i koji je otišao bez oproštaja.
  • Simo — Prijatelj s kojim je lirski subjekt delio vesele đačke dane, kupanje na Dunavu i igre.
  • Julije — Prijatelj s kojim je lirski subjekt planinario i lovio, a povremene svađe brzo su se smirivale.

Kratak sadržaj (otkriva kraj)

Lirski subjekt na bregu pored groba posmatra cveće na travi i oprašta se od mesta. Seća se dolaska u Karlovce kao dete i poredi se s pticom koja se tu okušala u letu, a sada mora dalje. Oprašta se od Karlovaca, Dunava, na kojem je s drugovima veslao i plivao, od vinograda i berbe uz svirku, puške i kolo, od Belila i lepih devojaka, od Stražilova i izvora. Noć provodi s drugovima u sobi uz vino, peva pesme o Kraljeviću Marku, hajduku Veljku, Dušanu i drugim junacima, pa se hvata u kolo koje okuplja Srbe iz svih krajeva. U kolu se oseća jedinstvo i snaga. Zatim se seća umrlog druga Arse i oprašta se od Sime i Julija, s kojima je delio đačke dane, kupanja i lov. Pod mesečinom se priseća zajedničkih zakletvi o buđenju srpske zore. Kada petlovi najave zoru, lirski subjekt mora da krene na put. Na kraju se oprašta od braće, moli ih da ga se sete kada piju čašu i ostavlja im poruku da ih nikada neće zaboraviti.

Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.

Početak dela

Đački rastanak (1847)
Pisac: Branko Radičević

Nesi, breže,
čudo ti za
oko,
Ne dižeš se
do neba
visoko,
Nesi gora
umilnoga
latka,
Kad ko šeće
da je šetnja
slatka,
Ni se voda sa
kamena
sliva, 5
Kad ko legne
da slađe
počiva,
A ko traži
za veselje
cveće —
Zaman traži,
tu ga naći
neće.
Nekoliko
ovde je
drveta,
Alʼ de rastu,

to su mesta
sveta, 10
Nji je tužno
posadilo
doba,
Svako sʼ vije
više jednog
groba,
Po grobovi
trava
obilata,
Na dekome
cveća
umiljata,
Ko zna koga
grob ovaj
pokriva, 15
Možda
cvetak tu
kakav
počiva,
Pa je cveće
poitilo amo
Da se samcit
bratac ne bi
teškô,
Veće mirno u
grobnici
leškô.
Spavaj,
brate, tu
sanak
slađani, 20

Kiti, cveće,
grob njemu
lađani,
Ta sve mu je
možda ovog
sveta
Ugrabila ova
raka kleta,
Ta od sviju
njegovi
milina
Sada njemu
ostala
jedina,
Sve nestalo,
sve ga je
izdalo,
Ti jedino
verno mu
ostalo,
Mlogo teo,
mlogo
započeo,
Čas umrli
njega je
pomeo,
Mesto danka
spustila se
tama,
Mesto slave
tebe ima
sama,
Ti si ponos,

ti si cela
dika,
Ti mu slava
možda
svekolika.
A ti, brate,
kroka
veseloga,
Kad tud
mineš, de
seti se toga,
Pa uzdani,
pa suzicu
proli,
Cvet ne
diraj, veće
ajde doli,
Ne kidaj ga,
tako tʼ boga,
brate,
Drugo cveće
tamo cvati
za te,
Ajdʼ ti tamo,
a ja ću onamo
De bez cveća
trava raste
samo,
Bez drveta,
bez ikakva
žbuna —

Dva, tri
kroka — eto
mene tuna.
Vedro nebo
onde nada
mnome,
Brdo travno
ovde poda
mnome, 45
Okoline oko
mene mile,
Da ništa se
neste
promenile!
Ja tu stojim,
oko duše
moje
Slatki časi
umiljato sʼ
roje,
Oko plamti,
srce jače
bije — 50
Koji časak da
spomenem
prije?!
Kratko je
doba, eto ide
veče,
Zlaćano
sunašce već
zapadu teče,

Tavna će
nojca skoro
ovde biti,
Pa će mi
drago sve
tamom
obviti.
O stani
sunce, stani,
ne zaodi,
Bela dana
sobom ne
odvodi,
Da pogledim
sva mestanca
redom
Još jedanput
mlađanim
pogledom,
Čase mloge
deno svoji
leta
Kâ u raju
veselo
prošeta.
Oj Karlovci,
mesto moje
drago,
Kô detence
došao sam
amo,
Igra beše

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti