Početak dela
Molitva suprotiva Turkom
Svemogući Bože moj, kim svaka postaju,
Odvrati jur gnjiv tvoj, ter pomiluj naju.
Ostavi zlu volju, pozri na virni puk,
Gdi tarpi nevolju svak´ čas od turskih ruk.
Luge, sela, grade popliniv s´žegoše,
Muže, žene, mlade svezav povedoše.
Ubiše junake koji se arvihu,
A ine nejake u sinžir vedihu.
Sinke porobiše od krila materam,
I jošće činiše njih vašćine kćeram.
Daleč rastavljaju od draga miloga,
Tih tamo prodaju, a simo inoga.
Evo još oltari tvoji raskidaju,
I sve svete stvari tlačiti ne haju.
U temple se svete konje uvajaju,
Prilike propete pod noge metaju.
Svite, u kih tebi služba se činjaše,
Raskrajati sebi u kovadih jaše.
Pehare kovaše od kaležev tvojih,
I još pokovaše pase sabalj svojih.
Oto, ča je gore, divstvo oskvarniše
Divic, ke pokore čineći, služiše;
Ter dicu neumiću obrizav, tiskoše
U veću nesriću ner kih posikoše!
Eto jur potarvši mnoge gospode stan,
Hite ne ustarpši ostalih dati van.
Sve dni ter sve noći nigdir ne sustaju,
Nastojeć primoći karstjan ki ostaju.
Tako je sila njih jure objačala,
Da moći ni u svih ka bi jim pram stala.
Nastupaju na nas, a nas je strah ubil;
Jur puk tvoj gine vas, a ti si odstupil.
Oni nas tiraju, vežu, biju, deru,
Za te se ne haju, ni za tvoju veru,
Složiti pod noge ku su odlučili;
Moćju sile mnoge svih su jur sključili.
Li kakono plami kad pada u gori,
Ostane carn kami i brez listja bori,
Inako t´ ne ostaju gradi tere mista,
Kano opušćaju, plinujuć sva lita.
Boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci,
Nastavak slušaj besplatno