Početak dela
Pjesanca u vrijeme od
pošljice
Pisac: Mavro Vetranović
Pjesanca u vrijeme od pošljice
Leute tvoja
slas vaj što
se prikrati,
u toli
plačan glas
ter skopos
obrati?
Koje se
tužice s
jadovi
stekoše,
s kolijenci
sve žitce ter
se tač
smetoše,
smeteno ter
sada u
plačan glas
zvoniš
kako sve
od jada
suzice da
roniš,
ter scijeni
život moj,
da u plačnoj
nezgodi
jadovit
uzdah tvoj
na on svijet
prohodi?
Moj dragi
leute, toj li
su tve
službe
da moje
minute
ponavlja sve
tužbe!
Leute
ljuveni,
nijes li tvom
sladosti
razgovor
bil meni u
svakoj
žalosti?
A sad se,
sva rados i
rajski
skopos tvoj
obrati u
žalos i u
plačni
nepokoj,
zvonjen'je
toj tvoje s
veljega
nemira
s
korijenkom
ter moje sve
srce podira;
zač moje
sve pjesni i
moju svu
rados
u plačne
boljezni
obrati i u
žalos.
Vaj ne
vijem, što bi
toj ter tužbu
tuj spravi,
da trudan
život moj s
tijelom se
rastavi,
i željno
uzdišu u
muci i trudu
gdi tvoj
buk uslišu,
jak gusli gdi
gudu.
Zatoj sad
svaki stvor
vapiju, da
čuje
moj plačni
razgovor
gdi sa
mnom
tuguje,
da čuje plač
priljut, vaj
ki mi
domori,
zašto se
moj leut u
gusli
satvori.
Elikonsku
družbu s
planine
tijem zovem
na moj
plač i tužbu,
u suzah gdi
plovem,
da čuje taj
družba od
gore zelene,
što je plač
i tužba i
muke
pakljene,
gdje mene
sad prijeka
zatiječe
tužna smrt,
jak trudna
jeljenka
prid lovci
bijesan hrt;
ter ćete
vajmeh čut
ter ćete
poznati,
kako se
moj leut u
gusli obrati.
O vile
vodene,
molim vas
jadovan,
iz vode
studene
izljeste malo
van,
jezera od
vode s
kladenci
ostavte,
na moje
zle zgode
ter se sve
pripravte,
ter ćete
vidjeti vode
van stojeći,
kako je
cvijeleći,
jadove
brojeći;
jadovan
najliše, s
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
