Početak dela
Na noć od božjega poroda
Pisac: Mavro Vetranović
Na noć od božjega poroda
O višnji moj
bože,
pogledaj na
me zgar,
ako se steć
može milosti
tvoje dar;
daj kripos,
daj mi vlas,
da s tvojom
ljubavi
moj jezik i
moj glas
ovuj noć
proslavi.
Zašto se
priklada, da
ovaj noć
blažena
i sada i
vazda od
svijeh je
slavljena.
Nu blijedim i
venu, čijem
prije duh
spravim,
da ovuj
noć blaženu
dostojno
proslavim,
najliše u
pjesni, o
višnji moj
bože,
s najvećom
ljuvezni koja
se rijet
može.
Tijem kako
glavnu stvar
željno te ja
molju,
početak
daj dobar a
svrhu još
bolju,
neka se
može reć,
kako se i
pravi,
da grješnik
mogoh steć
dar tvoje
ljubavi.
Tijem oče
blaženi,
učini usilos,
grešniku
da meni
dopustiš tuj
milos,
da s puta ne
šenu, ni javi
ni speći,
ovuj noć
blaženu u
pjesan
slaveći,
kako je
podobno,
kako se
pristoji,
da je tebi
ugodno i
slavnoj
gospoji.
Zatoj me
namiri ter
sred srca
moga
iskricu
upiri od
duha
svetoga,
da tebi
samomu nad
vas stvor
ostali
na daru
ovomu moj
život
zahvali,
kad milos tuj
stečem i
darov tolik
tvoj,
pojući da
rečem:
nebeski oče
moj,
ovo j' noć
blažena, s
kojom se
prigodi,
djevica i
žena da
sinka porodi;
ter s veljom
krijeposti
sinuše po
svijeti
tolike
svjetlosti, ke
nije moć
izrijeti.
Višnjega oca
vlas er nebo
ognjeno
otvori
vrhu nas u
brijeme
blaženo,
ter novom
svjetlosti
sunčani
istočaj
u tamnoj
mrklosti
obasja vas
svijet saj;
ter toli
slavan plod
svijetu se
objavi,
ki svoj puk
i narod
sužanstva
izbavi,
po njemu da
se tač stara
zled prikrati,
i Adamov
trud i plač u
rados obrati.
A u limbu ki
stahu, u
mrkloj
tamnosti,
ovuj noć
čekahu s
velikom
radosti,
pravedne
dušice ter u
tmi gdje
stahu,
od čiste
djevice
poroda
Nastavak slušaj besplatno