Početak dela
Bogoljubno rasmišljan'je
od muke Isukrstove
O nebeski
višnji oče, rec
mi vajmeh
milos tvoja,
što bi moglo
biti gorče, neg
što ćuti duša
moja!
Er se život
moj skončaje,
kako javi tako
speći,
sam po sebi
razmišljaje,
trudeći se i
boleći,
za koje si
vajmeh djelo
jedinoga tvoga
sina
da čovječje
primi tijelo na
svijet poslao iz
visina,
poslao ga si
zgar iz raja, iz
vesel'ja i
radosti,
gdi plačnoga
ni čut vaja, ni
boljezni ni
žalosti,
gdje se vječni
goj razbira u
tvom dvoru
svjetluštemu
i nigdar se
ne umira u
životu
vjekuštemu.
A vidjeh ga ja
na travi, na
molitvi kada
staše,
gdje ga
prođe znoj
krvavi, svoju
muku gdje
ćućaše.
A žalosno
vidjet bješe,
gdje krvavi
znoj cijedeći
vas predaše
i treptješe od
skončan'ja
trud videći;
ter od truda i
od muke gdje
skrušeno
uzdisaše,
k nebu
vajmeh obi
ruke dragi
Jesus
podvizaše,
er viđaše što
će biti od
boljezni ke
prihode,
i kako će
krv proliti, k
drijevu
pribjen za
narode.
Tko li vajmeh
izreć može
bolježljive
svoje jade,
[g]di se
trudan
prinemože ter
na nica zemlji
pade,
pak se jedva
oporavi ter
podviže svoju
glavu,
gdje
prokapa znoj
krvavi ter
pokropi
cvijetjem
travu;
ter gdje bješe
pao na nice,
oče, sinak tvoj
ljuveni,
svaki listak
od travice od
krvi se
zarumeni.
Pak od muke
tvrdo zgrozi i
duša se svoja
smuti,
zač viđaše
gdje mu nosi
anđel s neba
kalež ljuti.
Vaj koli je
kamenito
moje srce, o
Jesuse,
gdje se neće
jadovito
rastopiti sve u
suze,
gdje t'
zdravicu od
poraza i od
čemera
priljutoga
anđel prida i
pokaza od
višnjega oca
tvoga;
a ne može
duša moja
grozno cvilit i
suziti,
da se bude
bez pokoja sva
u suzah
ponuziti,
gdi prid
tobom anđel
kleče na
travici na
zeleni
ter skrušeno
tebi reče:
zdrav Jesuse
priblaženi,
tvoj te otac
sad pozdravi,
ovi kalež
primi sada,
ter ga popi i
probavi, er
čekati nije
kada;
zač je takoj
odlučeno i ne
može drugo
biti,
neg smiljeno
i skrušeno da
ga budeš sad
popiti;
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
