Početak dela
Pjesanca mladosti
Pisac: Mavro Vetranović
Pjesanca mladosti
O mlaci
pridite,
molim vas
rad boga,
hod'te se
napi'te
kladenca
živoga!
Ako je
trudan tko
ter ćuti
nepokoj,
ljuveno i
slatko hod'
ga se sad
napoj,
ter ga se
nasiti za
ljubav za
moju,
ako hoć
živiti u miru
i u goju;
zač tko ga
bude pit,
slatko ga
probavi
i vazda
bude sit
vjekušte
ljubavi,
vaj koje
sladosti
nitkore na
svijeti,
ljuvena
mladosti, ne
može
izrijeti,
nit bi ju
pripisal
razmi sam
človjek taj,
tko je
željno
uzdisal
slijedeći
ljuven vaj,
ljuven vaj
slijedeći
ljubavi na
službi,
jadovno
cvileći u
plaču i u
tužbi,
strelicom
izranjen ter
zdravja
želeći,
da bude
sahranjen,
ovi vir
žedneći.
Ter kom je
okusil te
bistre
vodice,
nije veće
prosuzil ni
pustil
suzice,
razmi te
sladosti,
kom se je
opojil,
vjekušte
radosti
vazda je
provodil,
najliše u
duši u
višnjoj
državi,
gdje
nitkor ne
tuži pri
božjoj
ljubavi,
gdje priti
nitkore ne
može na
svijet saj,
ner milos
ki dvore da
najdu živac
taj,
taj živac
gdje izvira u
rajskoj
zeleni,
ter se tuj
razbira
vesel'je po
sve dni.
Mladosti
ljuvena, toj
li će tko
rijeti:
taj voda
studena gdi
je sada na
svijeti,
kazuj nam
drum pravi,
da našoj
mladosti
taj se vir
objavi pun
rajske
sladosti,
da ga se
nasiti na
volju svaki
nas,
neka smo
čestiti bez
konca po
vijek vas;
zač bismo
svi radi, da
taj slas
medena
dušu nam
nasladi i
srca ledena:
o mlaci,
dim pravo i
neću za vas
svijet,
tako mi
bit zdravo,
ništore
lažno rijet:
trudno je i
lasno
pristupit k
vodi toj,
nu rano i
kasno more
se priti k
njoj.
Nu mlaci
ljuveni, bdi
se dan i sva
noć,
k toj vodi
studeni tko
hoće tamo
doć.
Tamo se
prihodi proz
trn'je i
draču,
po ognju
po vodi i s
tužbom u
plaču;
hodi se
ravninom
po cvijetju i
travi,
hodi se
planinom
po gustoj
dubravi;
hodi se i s
gladom i
žeđu trpeći,
i trude sve
s jadom vrh
sebe prteći.
I bosi i nazi
još tamo ki
hode,
o mlaci
pridrazi, taj
živac
nahode.
Blizu je i
daleče, nu
tamo tko
hodi,
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
