Početak dela
Pjesanca košuti ranjenoj
Pisac: Mavro Vetranović
Pjesanca košuti ranjenoj
Tko može
na svijeti
od cvilne
košute
grozni
plač izrijeti
i jade
priljute,
košutu dim
koja
sprijaznit
ne more
tihoga
pokoja ni
od polja ni
od gore,
tihi mir i
pokoj ter se
š njom
rastavi,
gdi
plačna život
svoj
skončava u
dubravi;
također i u
lugu suzice
roneći,
plač,
žalos i tugu
pri sebi
gojeći,
radosti
minute kad
joj čes
prikrati
i u tužbe
priljute
vesel'je
obrati.
Ter je trud,
moj bože,
košuta gdi
plaha
ustavit ne
može
jadnoga
uzdaha;
ni uzdaha
ni plač svoj,
er gorče
od jada
po gori
zelenoj
plačan glas
uklada,
uklada i
tužicu
prijeku
smrt videći,
nalijepnu
strjelicu pri
srcu noseći,
kad lovac
od lova
prije sunca
podrani
ter hitro
iz krova
strilom ju
izrani.
Koli je
jadan čut i
tužan za
dosti
taj čemer
toli ljut i
plačne
žalosti,
planina i
lug taj gdi
vehni
tuguje,
toliko
plačan vaj u
sebi gdi
čuje!
Još taj trud
s tugami i
plačna
boljezan
stanovit
živ kami
podira
zemlje van;
a mramor
pribijeli, pri
tužbi toj
stoje,
cijepa se i
dijeli od
jada na
dvoje.
Svaka zvijer
i ptica, gdi
jošte toj
ćuti,
i bistra
vodica
smete se i
smuti;
a slavic na
jeli u pustoj
toj gori
sam sebi
smrt želi,
da ga prije
umori,
da žalos ne
čuje gdi
takoj cvileći
košuta
tuguje s
duhom se
dijeleći.
A kamo
plačan glas
dubravom
gdi leti,
putnika
svaki vlas
na glavi da
trepti!
a tužbe
ajliše,
dubravom
gdi takoj
s vapajem
uzdiše po
gori
zelenoj!
Tužben je
još poraz
pritružna
narava,
gdi joj
svoj tužan
glas
ponavlja
dubrava;
gori i
dubravi
zašto je
dana vlas,
da tuđer
odjavi s
vapajem
svaki glas.
Ako je glas
vesel,
ponavlja
vesel'je;
to li je
glas dresel,
ponavlja
dresel'je.
Ter gusar
ter vojnik
sam sebe
dobiva,
i pješac i
konjik gdje
taj glas
priziva.
Napokon
travica za
tolik
nepokoj
po zemlji
na nica
prevrati
listak svoj,
ter vene ter
blijedi ter
vajmeh
ranjenu
strjelica
taj vrijedi
košutu
trapenu;
trapenu
vajmeh tač,
gdi lugom
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
