„Lovac i vila“ Mavra Vetranovića kratka je renesansna dramska scena u stihu. Lovac dovodi vezanu vilu pred kneza, a vila moli da iznese svoju tugu. Vredi je slušati zbog poetskog dijaloga i uvida u dubrovačko renesansno scensko pesništvo.
GOVORU LOVAC I VILA. Izvodi vlašić lovac vilu svezanu verigom zlatnom i ruke naopako kordunom, dovede ju prid kneza. Vila govori. Vila: Moj lovče gizdavi, molim te Boga rad sa mnom se ustavi na polju malo sad Da malo postoju jadovna na polju da zbrojim svu moju s tužicom nevolju Da čuje ovi grad i u njem sva mlados, 5 kô me je gorki jad obujmil i žalos: Na moje tužice neka se svak skupi
od plačne uzice jeda me tko iskupi; Ovdi mi zač vele od Boga slavan dar trgovci da žele kupovat lijepu stvar, 10 A navlaš ovaku kad ljepos zamjere dali bi stvar svaku i zlato bez mjere, Ter kom se oćuti od mene plačni glas, zlato će prosuti, i blago u saj čas Tere će odbrojit dukata zadosti 15 i mene slobodit od velje žalosti. Tebi će bit blago, a ja ću bez tuge veselo i drago vrnut se u luge; Ti ć blago toj imat što primiš za mene, a ja ću uživat dubrave zelene; 20 Ti ć vesel hoditi, a ja ću s vilami zvjerenje loviti lukom i strijelami. Ustavi se lovac i govori.
Lov[ac]: Robinjice mlada, a ti se ustavi u polju ter sada grozni plač pripravi: I plači i cvili ter, kako hoć sama,25 tvoj obraz pribili polijeva suzama I klikuj do nebes i nebo da čuje, tko u robstvu sužan jes, kako se tuguje; Zašto je običaj tko u robstvu ostane ter ćuti gorki vaj, cvilit mu ne brane.30 A ja toj sam sudim — neka ti je toj znati — kî drugo ne žudim neg tebe prodati, Dukate da broju, a ti se slobodiš i u lugu tuj tvoju ljepotu provodiš. Sloboda zač je stvar koja .............35 ne može nikadar ni .................... ..............................................
Readnara
