Početak dela
Pjesanca moru
Pisac: Mavro Vetranović
Pjesanca moru
Procijenit
svak more i
svijem je toj
znano,
veliko da
je more, i
rukam
prostrano,
u kom su
dubine, i
gdi su
razlike
od riba
živine,
drobne i
velike,
kijem slaba
svijes moja
ni nitkor na
svijeti
razlikos
ni broja ne
može
izrijeti.
I velja voda
taj, i voda
taj slana
obtječe
vas svijet
saj, okolo
svijeh
strana,
i kripos tuj
ima, da u
zapad i u
istok
oseče i
plima, i na
jedan stoji
rok.
I narav još
svoja čini,
da toj more
vazda bez
pokoja
kreće se i
kopore,
koliko da
razlog i
način
poznava,
ki od zgar
višnji bog
naravi
sazdava,
i slatke sve
vode od
rijeka i od
vira,
zemlje
van ke
ishode i teku bez mira.
A slavno toj more k brdu se ne dviže,
pristupit da more zemaljske medjiše;
i tko bi u nj prolio sve od svijeta sladosti,
ne bi mu odsolio grkušte slanosti.
Nu darov svoj slavan tko može izrijeti,
gdi je ravno kako dlan, i plitko vidjeti,
a kruglo i plitko, dugo i široko,
i slano i žitko,
mioko i
duboko.
A božja
odluka
stvori ga i
učini,
da kako
jabuka
vazda je u
oblini;
ter slane te
vode od
sinjega
mora
sve
brijege
nadhode i
vrhe od
gora.
A stvar je
čudna rijet,
da je voda
vrhu nas
i u vodah
dolnji svijet
poklopljen
da je vas,
stojeći
takmeno od
voda u
pupku,
jak pice
praskveno
povito u klupku.
A zemlja ostaje vode van i kraj suh,
gdi život svoj traje živeći svaki duh,
sunačce gdi ju takoj i topli i vrući,
da slijedi narav svoj svaki duh živeći;
človjeku najliše gdi je milos zgar dana,
da nigdar ne lipše odjeća ni hrana,
i vodica slatka da mu je na volju
u vrjemena svaka u gori
i u polju,
i u vijeke
po sve dni
pod vodom
gdi stoji,
razlike
zeleni da
plodi i goji;
i zvijeri i
ptice i
človječe
sjeme,
i dubja i
travice s
naredbom u
vrijeme
što plježe i
hodi,
naravom da
takoj
po kopnu
provodi
vode van
život svoj.
Nu ne
vijem, moj
bože, toj
čudo vrh
čuda
u sebi tko
može
razbirat bez
truda,
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
