Početak dela
Pelegrin
Pisac: Mavro Vetranović
Pelegrin
Tko želi
tužbu čut i
trude
razlike
i što je
plač
priljut,
komu nije
prilike:
pojući čuj
mene, ter
će čut u
pjesni
tužice
pakljene i
plačne
boljezni,
i jade vrh
jada, ke
najdoh
hodeći
put
tmasta
zapada,
trudom se
gojeći.
Trudjahan
za što bjeh,
sliedeći plačni vaj,
i drugo ne željeli,
razmi sam duši raj,
da moj duh zabude pri
višnjoj radosti
sve muke i trude s
minutom žalosti;
najtiše prvi trud, kad
plačan život moj
prisudi višnji sud
nesreći jadovnoj.
Od zviezda svieh takoj
budući prisudjen,
da traju život moj
rascvieljen i utrudjen,
jur bješe prišla vlas
od zimnje
naravi,15
da
studen, led
i mraz
zemlji se
objavi,
iz tmastieh
oblaka kad
pada snieg
bieli
zelenca
ter svaka s
liskom se
razdieli,
svi vihri
studeni
kada se
pobune
cviet
svakoj
zeleni ter s
liskom
obrune;20
ne mala
tužica ter
mi da tolik
vaj,
gdje
zima
kraljica
izajde na
sviet saj,
zlosrda i
ohola, svoj
narav
sliedeći,
od mraza
vrh kola u
draču
sjedeći.
Mljah da ju
porazi svi
od svieta
sliedjahu,25
gdje joj
se svi vlasi
na glavi
vidjahu
s mosuri
ledeni, pod
vencem od
drače,
u komut
spleteni, da
srce
proplače;
i niedan
božji stvor
pokoja ne
imaše,
sjever i
kozomor
gdje prid
njom
dimaše.30
Tolika
mećava ter
bješe po
svieti
i studen
krvava, ku
nie moć
izrieti,
ter zvieri
vidjeti ne
mogah ni
ptice,
ni okom
nazrieti
tekušte
vodice,
ni drugu
niednu
stvar, gdi
je duh
živući, 35
gorušte
sunce zgar
da ju stopli
i svrući;
za što se
tajaše u
sinjem
oblaku
ter od
zgar ne
sjaše, da
stopli stvar
svaku,
čiem pride
pravi rok
od višnje
ljubavi,
da svietli
svoj istok
svietu se
objavi;40
da svojom
milosti
prisvietli
istok taj
vjekuštom
svjetlosti
obasja vas
sviet saj:
po kom se
stekoše s
vrjemenom
svi roci,
što od
njega
rekoše po
pismu
proroci,
ter nam se
prigodi
mjeseca
časnoga, 45
da dieva
porodi
človjeka i
boga.
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
