Mali Radojica je srpska narodna epska pesma. Peva o mladom junaku Radojici koga je u Zadru zarobio i u tamnicu bacio aga Bećir-aga. Pesma prati njegovu dosetljivost i hrabrost među sužnjima; vredi je slušati kao primer žive usmene epske tradicije.
Mali Radojica: epska pesma — kratak sadržaj, likovi i tema
Književni rod i vrsta
epika, narodna epska pesma
Mesto i vreme radnje
Radnja se dešava u Zadru i okolini pod turskom vlašću, a završava se u Srbiji; vreme nije precizirano, ali pripada periodu turske vladavine.
Tema
Pesma govori o hajduku Malom Radojici koga zarobi aga Bećir-aga, o njegovom mučenju, bekstvu i osveti: ubija agu i njegovu ženu, oslobađa sužnje i odvodi Hajkunu.
Ideja
Pesma slavi hrabrost, izdržljivost i snalažljivost hajduka koji, uprkos najtežim mukama, uspeva da se osveti mučiteljima i oslobodi drugove.
Glavni likovi
Mali Radojica — Hajduk, junak, izdržljiv i snalažljiv; zarobljen je i mučen, ali se oslobađa, ubija agu i njegovu ženu i oslobađa sužnje.
aga Bećir-aga — Turski zapovednik, okrutan; zarobio je Malog Radojicu i dvadeset sužanja, a na kraju ga Radojica ubija.
Bećir-aginica — Agina žena, sumnjičava i svirepa; predlaže najteže muke za Radojicu, a na kraju umire od klinaca koje joj Radojica zabija pod nokte.
Hajkuna — Agina kći, lepa i samilosna; pokriva Radojicu jaglukom, pomaže mu da nađe ključeve, a na kraju je odvedena u Srbiju i postaje njegova žena.
Kratak sadržaj (otkriva kraj)
Na početku pesme kod Zadra pucaju topovi, a aga Bećir-aga slavi jer je uhvatio Malog Radojicu i bacio ga u tavnicu s dvadeset sužanja. Sužnji plaču, a Radojica ih hrabri i smišlja plan: kažu agi da je umro ne bi li ga izneli i zakopali. Bećir-aginica sumnja i predlaže strašne muke: vatru na prsima, zmiju u nedrima i klince pod nokte, ali Radojica sve izdrži bez pokreta. Zatim mu dovode kolo devojaka s Hajkunom, a on se otkrije osmehom; Hajkuna ga pokrije jaglukom i moli oca da ga ne muči. Bećir-aginica naredi da ga bace u more, ali Radojica ispliva, izvadi klince i noću dođe pod pendžer aginog dvora. Čuje kako aga govori da će ujutru obesiti sužnje i da se devet godina plašio Radojice. Radojica uleti, ubije agu, a Bećir-aginici zabije klince pod nokte dok ne izdahne. Hajkuna mu donese ključeve tavnice i riznice; on oslobodi dvadeset sužanja, uzme dukate i podeli ih drugovima. Na kraju odvede Hajkunu u Srbiju, u beloj crkvi od Hajkune načini Anđeliju i uzme je za vernu ljubovcu.
Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.
Početak dela
Mali Radojica Mili Bože, čuda golemoga, ja li grmi, ja l’ se zemlja trese, ja se bije more o mramorje, ja se biju na Popina vile? Niti grmi, nit se zemlja trese, ni se bije more o mramorje, ni se biju na Popina vile; već pucaju na Zadru topovi, šenluk čini aga Bećir-aga, uvatio Malog Radojicu, pa ga meće na dno u tavnicu. U tavnici dvadeset sužanja, a svi plaču, jedan popijeva, te ostalo društvo razgovara: „Ne bojte se, braćo moja draga, eda Bog da kakva gođ junaka koji će nas junak izbaviti!” A kad k njima Radojica dođe, svi u jedno grlo zaplakaše, Radojicu ljuto proklinjahu: „Radojica, dopadnuo muka! I mi smo se i uzdali u te da ćeš ti nas kadgođ izbaviti, eto i ti sade k nama dođe - ko li će nas junak izbaviti?” Veli njima Mali Radojica: „Ne bojte se, braćo moja draga, već ujutru kad danak osvane, vi dozov’te agu Bećir-agu, pa mu kaž’te da j’ umro Rade ne bi li me aga zakopao!” Kad svanulo i sunce granulo, a povika dvadeset sužanja: „Bog t’ ubio, aga Bećir-aga, što dovede k nama Radojicu? Jer ga sinoć objesio nisi,