Izabrane pjesme Vladimira Nazora zbirka su lirske poezije ovog hrvatskog pesnika. Pesme obuhvataju motive prirode, mitova, zavičaja i duhovnog traganja, a jezik je bogat slikama i ritmom. Vredi ih slušati zbog doživljaja pesničke imaginacije i zvuka stiha.
Bunar Luna je nogama b'jelima Tiho niz proplanke kročila. Ovita srebrnim velima U dȏ mlijeko je točila. Lug joj je šuštao: „Postani Vilom međ borjem mi zelenim! Jedne bar noći nam ostani U tihim leglima jelenjim!“ Potok je šumio: „Božice, Stani u vrbovim sjenama! Ja ću ti umorne nožice Oprati blistavim pjenama!“ Usjev je brujao: „Sviće. Molitve noćne su časovi. Stani! Pred tobom sad svi će Pasti na koljena klasovi.“ Luna je hodala umorna, Selu dok tihu je stignula. Onda kraj dvora je sumorna Bunaru na rub se prignula. Nagnu se i sva se ogleda Na vodu crnu, bez válovā. Trznu od njezina pogleda Na grlu paprat se jalova. I oči otvori, sanana: I svaki listak joj pjevo: „Božica koraka lagana Došla je. Evo je! Evo!“ A crna voda se kr'jesila.
Zv'jezde joj u krug se micale. Biserna mreža je resila Kule, što iz dna joj nicale. Otkrivši srebrne krovove, Bunar svu nojcu je sijao I tih sve sjajnije dvorove Na dnu je svojemu njijao.
Hvala ti, Bože! – Ja se dakle smrznuti Ko stara baka ne ću; Jer prije no se plamenovi ugase, Što moje žile kreću, Dogodit će se ono, što je suđeno I meni: smrt će doći; Al' umiranje ne će mi se desiti U mraku mrzle noći. Ja ne ću tokom milijuna godina Sveđ osjećati, kako Sve veća studen utrobu mi prožima I umirem polako Od zime, dok se svaka trese žilica, I staračke mi bore Na licu dršću!… Ne će Adam posljednji Po ledu moje kore Šarati noktom upitnike, bogovi, Dok mru i čeljad jadna, A ja se vrtim oko sunca, sablasna Ko avet bl'jeda, hladna. ٭ i – deo gratias! – zahvatiti ne će me Ni repatica plamna, Da ovije me svojom mrežom vatrenom, I na dno jaza tamna Skotrlja da me niza staze nebeske Ko izgorjelu kuglu U pepel, što će raspasti se svemiru
Readnara
