Readnara

Đerzelez Alija

Narodna pesma

  • Poezija
  • Jezik knjige: srpski
  • 22 strana

Đerzelez Alija je narodna epska pesma iz bosansko-muslimanske tradicije. Prikazuje junakovu jutarnju rutinu u Sarajevu i pripremu konja. Vredi je slušati zbog slikovitog prikaza starog grada i junačkog duha.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Đerzelez Alija (narodna pjesma)

Đerzelez
Alija
Poranio
Đerzelez
Alija
U Sarajvu
gradu
bijelome;
Tek popio na
jutru rakiju
I popio kavu
šećerliju,
Na bojali
čibuk
zapalio.
Kad svanulo i
sunce
granulo,
Do dorata u
podrume siđe,
Pa opremi
kosata dorata,
Te dorata
vodi na
kovača,
Da potkuje

kosata dorata.
Kada Alil
međ’ kovače
dođe,
Ja da vidiš
Đerzelez
Alije!
Ne kuje ga, ko
se konji kuju.
—
Sam ga kuje,
sam mu noge
drži,
Rukama mu
čavle
udaraše,
A noktima
vrhe
odvrtaše;
Još doratu
konju
besjedio:
„Davor dore,
davor dobro
staro,
Sjutra ćemo
preko
Romanije,
Da uhvatnm do
tri
harambaše:
Ponajprije
Grujicu

dijete,
Pa drugoga:
Starinu
Novaka,
I trećega
Savu od
Posavlja.
Da ih vodim
šeher
Sarajevu,
Da ih metnem
u moju odaju,
Da ih ranim
ljebom
bijelijem
I debelim
mesom
ovnujskijem;
Da ih pojim
šerbet
medovinom,
I šećerli
vinom i
rakijom,
Da se imam
poFaliti
čime
U mehani
među
jaranima!“
Misli Alil
niko ga ne
čuje,

Al ga sluša
Grujica
dijete.
Doš’o Grujo u
šer-Sarajevo,
Da hajducim’
kupuje opanke,
Da im kupi
praha i olova
I kremenja za
puške
kamenja.
Pa kad Grujo
začu lakrdiju,
Opremi se
brzo u
Sarajvu,
Pa eto ga gori
Romaniji.
Kako dođe u
svoju
družinu,
Kako dođe,
Boga nazivaše
I ovako njima
govoraše:
„Družinice,
moja braćo
mila,
Kad sam danas
bio u Sarajvu,
Da vam čudo
neviđeno

kažem,
Neviđeno ni
pripoviđeno.
Viđoh braćo,
što vidio
n’jesam
Đe ’no jedan
grdni
Poturica
Na čaršiji
konja
potkivaše.
Ne kuje ga ko
se konji kuju:
Sam ga drži,
sam mu noge
kuje,
Rukama mu
čavle
udaraše
A noktima
vrhe odvrtaše
—
Pa doratu
konju
govoraše:
„Davor doro,
davor dobro
staro!
Sjutra ćemo
preko
Romanije,
Da uhvatim do

tri harambaše —
Ponajprije Grujicu dijete,
Pa drugoga Starinu Novaka
I trećega Savu od Posavlja.
No družino, moja braćo draga,
Pazte dobro puta čavlenika
A ja odoh preko Romanije;
Pa da kažem Starome Novaku
I da kažem Savi od Posavlja,
Nek s’ i oni spreme za mejdana,
Sjutra će nas Alil polaziti!“
To im reče,

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti