Readnara

U praznom oltaru

Dragiša Vasić

  • Roman
  • Jezik knjige: srpski
  • 16 strana

Roman U praznom oltaru Dragiše Vasića počinje scenom u kojoj se radnik Petronije Svilar, ranjen u ćeliji, priseća otkaza u fabrici i strahuje za porodicu. Delo prikazuje težak položaj čoveka pred nepravdom i nemoć. Vredi ga slušati zbog slikovitog prikaza socijalnih i unutrašnjih nemira junaka.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Posle se opet nešto razjasnilo u svesti radnika Petronija Svilara. U tom trenutku, ćelija, sva krvava i opoganjena po zidovima, bila je slabo osvetljena, a dva iskrivljena, zla i zlobna oka stražara pred vratima, sa bajonetom o ramenu, vrebala su ga krvnički kroz četvrtastu rešetku od gvožđa. On je ležao raskrečen poleđuške na betonu i topla, gusta krv tekla mu je iz usta pa slazila niz bradu na razdrljene, rutave grudi koje su ga bolele, dok se po usnama bila zgusnula i usirila. Nešto zamršeno i teško vrtelo se po bolesnoj glavi i neizdržljivo raspinjalo mu i kidalo nerve, pa ga udaralo i seklo po slepim očima i mozgu.

Svilaru se učinilo da je sve ono bio samo užasan san...

Onda kad je zastao bio kod kapije i pošto je zbunjeno prešao preko fabričkog dvorišta, onda kad je zastao kod gvozdene kapije da se vrati u fabriku i protestuje zbog bezrazložnog otpusta pred nadzornikom, ona škripa i treskanje natovarenih kola starom gvožđurijom i ono svojstveno, oštro strujanje i lomnjava u organizmu fabričkog kolosa, pomutilo ga je, pa se, ne razumevajući ništa od svega što se s njim dogodilo (s teškim osećanjem samo da je bez krivice ostao bez rada i da će to strašno pogoditi njegovu porodicu) okrenuo naglo i produžio da se vuče kroz šarenu gomilu sveta s obe strane trotoara. Tada mu se učinilo: kao da se jedno lice sa nečim podozrivim u ponašanju, u sivim čakširama i zelenim uvijačima oko nogu, podmuklo probija za njim kroz onu gomilu sveta, da ga prati u stopu, pa se trudi da ga ni za momenat ne izgubi iz vida. Zatim, po spoljašnjem izgledu, slično lice, preko puta i uporedo, kako ga lukavo posmatra i onda, čim je skrenuo u sporednu ulicu, ne znajući ni sam zašto će baš tuda, sve se nešto izmešalo, zgužvalo, ispremetalo na tom mestu gde se onako isto šumno kretao i bučao život ulice. Ona dva lica sjurila su se najedanput pa ga ščepala sa rečima „u ime zakona“, onda se on odvažno usprotivio i jedno od njih snažno odgurnuo od sebe, pa ga je, posle toga, nešto masivno, teško i pljosnato lupilo po glavi te mu se u očima sve izokrenulo kad se spotakao i pao kolenima i vilicama na ploče.

Posle su ga podizali, gnječili, trzali i vukli (uz nesložne i neke ispresecane i brze reči i primedbe) dok mu je glava, kao odsečena i kao

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti