Readnara

Ivan — Ilija Ilić

Dragiša Vasić

  • Pripovetke
  • Jezik knjige: srpski
  • 8 strana

Ivan — Ilija Ilić je pripovetka o slučajnom susretu pripovedača i trgovačkog putnika koji mu otkriva svoj život i ogorčenost zbog korupcije u sopstvenoj političkoj stranci. Razgovor o poštenju i čistim rukama u politici oslikava moralne dileme i ljudsku prirodu. Vredi je slušati zbog toplog tona i kritičkog osvrta na društvo.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Mi se sretosmo slučajno, trgovački putnik, čini mi se da se zvao Ivan ili Ilija Ilić, i ja. Zajedno smo čekali voz, koji je po navici odocnio da na vreme pođe, popili po kafu u restoraciji, pa smo se tako jedan drugom predstavili. Kao obično, posle jednoga sata, i pre nego što smo seli u vagon, ja sam znao mnogo iz njegova života i puno tajnih stvari iz njega, a i on je podosta doznao o meni. Kazao mi je i kojoj stranci pripada i zašto je ogorčen protivu njenoga vođstva, koje muku muči sa njegovim i pristalicama, koji čvrsto stoje uz njega, opozicionim stavom. „Ne mogu ja, veli, da gledam šta se radi i da savijem glavu. Rekli smo da se borimo protiv korupcije, a onda zašto je dopuštamo u našim sopstvenim redovima? Ja sam, veli, za čiste račune i čiste ruke, pa da smeš protivniku kazati sve u brk, da ga možeš gađati posred cimente, a ne da pocrveniš kad pomisliš da ono što ti napadaš nije nimalo bolje ni kod tvoje kuće. Jedna stranka ima da bude čista kao crkva, pa tek onda da braniš svoju veru kao pravu veru.“

Ovaj Ilija ili Ivan Ilić bio mi je inače, a i zbog ovakvih svojih nazora, retkih u današnje vreme, postao odmah simpatičan, i on je to mogao brzo da oseti, ali se ipak nisam mogao da uzdržim a da mu ne primetim kako politiku ne volim nego prosto mrzim, i kako bih radije ma o čemu drugom voleo s njim da razgovaram. Ja sam se, koristeći dva uzastopna praznika, krenuo na ovaj mali izlet, da se odmorim od prestonice, a on isto tako, pa zar nije i bolje i lepše da se ne umaramo i ne mrcvarimo takvom jednom gnjavažom, kao što je ta naša politika?

Ilija — Ivan Ilić, čovek dosta trezven, a pored toga i vaspitan prilično, izašao mi je u ovom pogledu smesta u susret, iako sam primetio da za njega omiljenije teme od politike nema, niti uopšte može biti. Okrenuo je, dakle, on ipak razgovor na druge predmete, pričao mi je o trgovini, o poslovima, o stečajevima, o kućama koje zastupa firma čiji je on putnik i dugogodišnji zastupnik, naveo mi je

„Preslicu“, Tekstilnu industriju D. D. iz Zagreba, Manifature

Rosari i Barci, pa Virtembergiše Katun Manufaktur i Manifatura

Rivarolo Sveti Đorđe Kanoveza A. D.

Sve ove kuće izgovarao je on ispravno i veoma tečno, kad treba kao pravi Talijan, kad treba kao pravi Švaba, i zapleo se svega jedan

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti