Početak dela
Petar II Petrović Njegoš
Slobodijada
Petar II Petrović Njegoš
Slobodijada
Pjesma prva
O visoka neba
kćeri,
kojom vječnost
vidi čovjek,
koja uv'jek
svezu hraniš
među malim
čojka umom
i visokim
neba duhom,
raspusti mi
krila umna
da s' u ove
stihe moje
vidi dara
višnjeg sila,
veličastvo
duše tvoje.
Daj mi pjevat
slavna djela
otačastva
braniteljah,
njih junaštva
kazat falna
od nestanja
srpskog
carstva,
koji krvcu
kako vodu
vječno liše, i
sad liju,
za obranu i
svobodu
neprestano
boje biju;
koji roda
slavu bojnu
sačuvaše i
digoše
ispod nogah
varvarskijeh
hukom sjajna
oružija.
Otkud
svjetlost
istjecaše
i uma se Feb
rađaše,
đe u hrame
proročestva
sin božestva
sv'jetu side,
otkud izvre
r'jeka čista
učenija
mirnog Hrista
-
tu se sada rađa
mrska
zla, gluposti
svakog građa.
Azija je,
ljudstva mati,
sad robinja
glupog
Turstva.
Mračna
glupost
azijatska
na tri sv'jeta
polovine
rasprostrani
mračno
carstvo
tavne noći i
Ereba.
Njena
mračnost
vojevaše
protiv
ljudskog
prosvještenja,
kako mračni
oblak gusti
kad ga Eol
zajmi hitri
iz njedarah
okeana
dok njim zatmi
bistre luče
koje sjaju i
siplju se
na svjetove
neizbrojne
iz sjajnoga
krugla vjenca
koji čelo
gordo kiti
vozdušnoga
svjetovlaca.
Šta slijepi,
krvožedni
privrženci
alkorana
staše pitat
nenavišću
svoja zvjerska
srca, duše
protiv srpske
vlade carstva,
tad viteštvom
sjajućega,
dok kosovski
bojak znatni
razdriješi
groznu sudbu,
i Vidovdan
danak
strašni,
s dvije glave
krunu diže -
sa Lazara i
Murata.
Klonu slabi
pred
silnijim,
iznemokša
mišca Srba
u Kosovu
carstvo dade,
i potoci
krvlju tečni
ponesoše
sjajnu krunu
sa Lazara,
srpskog cara,
na sultana
Bajazita.
Srpska sila i
država
na Kosovu tad
pogibe,
ali slava i
viteštvo
u c'jelom se
vidu kaza.
A svjedok je
toga pravi
Obilića mač
krvavi,
koji caru
Amuratu
dade smrti
gorku čašu
u Kosovu polju
ispit,
jer viteza
obesmrća
slavna smrca i
grobnica
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
