Početak dela
Petar II Petrović Njegoš
Lijek jarosti turske
Pjesna za Vida i Mirčetu
Udarac na Martiniće
Vuk prijatelj ovči
Nahije
Pjesna za Vida i Mirčetu, kako su skupili
četu i uzeli top s Spuža
Vino pili
dvije
četobaše,
četobaša
Vido i
Mirčeta,
na obali
Zete
glasovite
u Pažiće,
selo
ponosito,
na visoku
kulu
Agičinu,
baš Agice,
kneza od
Pažićah.
Vino piju,
razgovaraju
se
đe je koja
ostala
sramota
Brđanima i
Crnogorcima
u Turakah
jal' druge
krajine.
I takvi su
makul
učinili
da sramote
ostanulo
nije
Brđanima ni
Crnogorcima
u Turakah ni
na kraju
drugom
dosim jedna
bruka i
sramota:
"Kad s
Turcima
bojeve
činismo
i krvave rate
zavodismo,
uzeše nam
dva topa
ognjena;
puštiše ih
tri naše
nahije
bez proliva
krvi od
junaka
i bez rane i
bez mrtve
glave.
To je svakom od naše krajine pripasalo žensku opregljaču, da je takve nigda bilo nije."
Pa s' u vino kunu četobaše svojim zdravljem i svojim oružjem da će četu pokupiti malu, s četom poći Spužu krvavome i sa njega topa ugrabiti, habernika Skandarbega bana (koji sjedi na bedem od Spuža, da je haber u tursku
krajinu
kad udare
brdski
vitezovi
na tri tvrde
od Spuža
kapije),
jali svoje
izgubiti
glave.
Tek zakletvu
ovu učiniše,
na lagane
noge
ustadoše,
s kule pale
dvije
abernjače,
abernjače,
pak i
ledenjače.
Haber Brdu
pođe
prostranome;
svi četnici
divno
poznadoše
da su puške
njina
četobaše,
četobaše
Vida i
Mirčete;
brže trče
kuli u
Pažiće,
đeno oni
ispijaju
vino.
Skupiše se
trideset
četnikah,
te mi sjeli
ispijati
vino
baš sa svoje
dvije
buljugbaše.
A što ću ti
lakardiju
duljit?
Četa ti se
otlen
podignula
priđe zore i
priđe sabaha
(do sabaha
tri sahata
bješe),
obrnula k
Spužu
krajičnome,
dva je polja
prekasala
vučki,
Ždrebanika,
pak i
Limanika,
Visočicu
vučki i
hajdučki,
doklen
Spužu na
kapiju dođe.
Ali evo muke
za junake:
na gradu je
gvozdena
kapija,
na kapiji
brava
dubrovačka,
zatvorena,
pak je
zaklopjena,
a na vrata
četiri
soldata
od nigzama
carOtmanovića,
te čuvaju
gradu
karaulu
od Brđanah,
krvave
krajine.
Četa pred
grad malo
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
