Početak dela
Petar II Petrović Njegoš
Kula Đurišića
Knjigu piše
skadarski
vezire,
a šalje je u
Stambolu
gradu
a na ruke
caru
gospodaru:
"Sultan-care,
dragi
gospodare,
Goru Crnu
muka
pritisnula:
pogibe joj
žito u
dolini
pogibe joj
stado u
planini;
uzvija se
narod u
gorama,
ništa ne zna
šta hoće da
radi.
No otvori
blago iz riznice, a otvori žito iz žitnice; domamićeš na to Crnogorce, predaće se tebi Crnogorci, pokorićeš lomnu Goru Crnu, učinićeš dinu zadužbinu i proslavit ime u svijetu."
A kad care knjigu razumio on nakiti sitnoga fermana, otpravi ga Skadru bijelome Osman-paši, skadarskom veziru:
"O Osmane,
moja vjerna slugo, ti otvori blago iz riznice, a otvori žito iz žitnice, te domami k sebi Crnogorce. A dajem ti tursku vjeru tvrdu, ako Goru ti pokoriš Crnu, do mene ćeš sjeđet u divanu, pušićemo iz jednog čibuka, prisrkovat iz jednog fildžana." Kada vezir ferman prifatio, on na gradu obori topove, a skadarske skupi
poglavice,
te im čita
careva
fermana.
Svako ćuti,
ništa ne
govori.
Tad Amzaga
na noge
skočio
Amza Kazaz,
od varoši
glava,
te za cara ne
zna ni
vezira,
pa veziru bio
besjedio:
"Ta lud li si,
skadarski
vezire!
Što ćeš
blago trošit
na jabanu?
Turska zemlja
puna
sirotinje,
sirotinji
svojoj
pomažite.
Blago će ti
šteta
ponijeti
ka da ćeš ga
usut u Bojanu;
Crnogorci
biti što su
bili,
na sprdnju će
tebe
okrenuti
kako su te
znali
prevariti."
Za to paša ne
obraća glave,
no ušeta u
šikli odaju,
pa šarene
knjige
nakitio
na krajine
listom
crnogorske.
Jednu posla u
tvrde Pipere
a na ruke
serdara
Todora:
"O Todore,
piperski
serdare!
Crnogorci -
stari
odmetnici,
Crnogorci -
carevi
sinovi,
hajde k meni
Skadru na
Bojanu
da se predaš
caru
čestitome,
i dovedi
hiljadu
Piperah.
Sve ću tvoje
darovat
Pipere:
na hiljadu
tvojijeh
Piperah
sve na druga
po par od
haljinah
od crvene
čohe
venedika,
izvezene
svilom
prepredenom,
nakićene
zlatom
žeženijem;
glavarima u
srmu oružje,
a suviše
blago iz
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
