Readnara

Seoba Srbalja

Đura Jakšić

  • Drama
  • Jezik knjige: srpski
  • 120 strana

"Seoba Srbalja" je istorijska drama u desetercu Đure Jakšića, napisana 1862/3, o preseljenju Srba iz Bojke na Balkan oko 640. godine. Kroz župana Ljubišu i druge vođe prikazuje susret sa Avarima i rimskim poslanikom. Vredi je slušati zbog poetskog jezika i slike kolektivne sudbine.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Istorijska drama o preseljenju Srba iz Bojke na Balkan, pisana

1862(3) godine, u desetercu.

LICA

LjUBIŠA, prvi župan srpski

VLADIMIR, njegov brat

DRAGOŠ

BELUŠ vojvode

VUK

BLAŠKO

GOLUB poglavari

PAUN

RIMSKI POSLANIK

SVEĆENIK

PROROK

PRVI STARAC

DRUGI STARAC

TREĆI STARAC

BORKO

GAVRAN seljaci

ŽIVKO

OTAC BORKOV

OTAC GAVRANOV

JEDAN BEGUNAC

JEDAN VOJNIK

JEDAN ROB STARAC

BOSILjKA, kći Dragoševa

PERUNIKA, njsna drugarica

SENKA LALINA

MATI BORKOVA

Starešine i poglavari. Srpski vojnici i kopljanici. Narod. Žene i deca. Avarski vojnici. Avarsko roblje.

Zbiva se oko 640. godine posle Hrista.

Dela Đure Jakšića, Seoba Srbalja, štampano u Kraljevskoj srpskoj državnoj štampariji, Beograd, 1883. godine.

PRVI POJAV

Pusta ravnica oko Dunava. Narod se srpski seli. Žene, deca, ljudi, starešine i poglavari. DRAGOŠ, BELUŠ, PAUN, GOLUB i

BLAŠKO

DRAGOŠ: Stoj, narode, malo i veliko!

Ne miči se sa mesta ovoga,

Već pogledaj po ravnici daljnoj,

Pak ako ti srce ne zaigra

Pustom željom, najsjajnijim nadom,

Nemaš srca, niti krvi vrele!

Gle dolinu, kako se razvila,

K'o misao zaljubljene duše;

Tiho s' smeši cvećem i mirisom —

Rumen obraz najlepše devojke!

Tamo opet gora i dubrava

Medom, mlekom raširuje grudi,

Smerno čeka sviloruno stado,

Da ga čuva od žeđi i gladi,

A pastira hladovinom hladi. —

Već iziđ'te, sede starešine,

Mudrim zborom potvrdit' istinu,
Da od ove lepše zemlje nema,
Ol' milija negde otačastva!
BELUŠ: Nikada me želja ne povuče,
Da na staru zaboravim Bojku;
Al' na grud'ma ove zemlje nove,
Čini mi se da bih sa prezrenjem
Milu majku od sebe tisnuo!
PRVI STARAC: Jest, tako je, vojvoda Beluše!
Od Karpata do Srbice naše
Nigde lepša ne videsmo sveta.
DRUGI STARAC: Istina je, sedi poglavari; —
Al' nam ovde ne ima Ljubiše.
Mlad gospodar, koleno viteško,
Lov loveći po gorama mračnim,
Daleko je za nama ostao
A tek niko pomišljati neće
Da bez njega otačastvo novo
Potražimo ili naselimo.
TREĆI STARAC. Kroz vekove duge i sumorne
Vodiše nas dedovi njegovi;
I on isti tri puta se veće

Nastavak slušaj besplatno

Sadržaj

  1. Seoba Srbalja
  2. Prvi deo
  3. Prvi deo
  4. Drugi deo
  5. Treći deo
  6. Četvrti deo
  7. Peti deo

Možda će vam se dopasti