Početak dela
LICA
ĆURĐE CRNOJEVIĆ, knez Crne Gore
VAVILA, vladika crnogorski
STANIŠA CRNOJEVIĆ, brat knežev
RADOŠ ORLOVIĆ, serdar
ŠULOVIĆ, serdar
MIĆIĆ, serdar
ĐURAŠKO, kapetan
VUKSAN, kapetan
BOGDAN ORLOVIĆ
BOGDAN ORLOVIĆ braća, kapetani
STANOJLO ŠULOVIĆ, kapetan
ARSLAN PAŠA, vođa turske vojske
ARNAUT VEŠAN [Osman]
JELISAVETA, kneginja crnogorska
MIRA, kći Radoševa, a verenica Stanišina
MILKA, njena drugarica
MARTA, žena Đuraškova
LEONARDO, poslanik venecijanski
OMER, sluga Arslan-pašin
Prvi, drugi, treći, četvrti i peti CRNOGORAC
Prvi, drugi, treći, četvrti i peti SERDAR
JEDAN RANjEN PERJANIK
TURCI u taboru
CRNOGORCI NA STRAŽI
CRNOGORSKE ČETE
SERDARI, VOJVODE I KAPETANI
IVAN, sinčić Đuraškov
[VUJO, perjanik]
Zbiva se u Crnoj Gori.
PRVA POJAVA
U kneževome dvoru Jelisaveta gleda kroz prozor.
JELISAVETA: Ne, to nije moja Venecija,
Nevesta sjajna mora zelenog;
A to što gledim, tamo daleko —
Te gorostasne, crne aveti —
Što, kao preteć nebu, ponosno
Po pustoj zemlji senke pružaju:
To nisu oni čili valovi
Što ih je moja mladost gledala
Sa prozorija hladnog granita
Veličanstvenih onih palača,
Odakle mora vlasnici sedi
Svemoći svoje volju čeličnu
Javljahu zemljam’ i vladarima...
Ne prevariste me, ne, znam vas ja!
A i da ne znam — bi l’ prikrit mogli
Sumorno čelo moje sudbine,
Vrhova svojih čemer kameni,
Ugasit granit tvrdih granica
Države bedne zeta duždevog?...
Ali zar ne znah?
Il’ dužde nije znao mletački
Suđenje gorko — Zetu zetovu?
Pa što me dade?... Što pođoh ja?...
A Venecija?... Ah!...
Ta plavog mora hladna boginja
Beše li majka, ili maćeha?
Ili gospođa sjajna, laskava?
Što me oturi, što me izdade,
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
