Readnara

Novele (Donadini)

Ulderiko Donadini

  • Pripovetke
  • Jezik knjige: hrvatski
  • 63 strana

Zbirka novela Ulderika Donadinija pripada hrvatskoj avangardi; u središtu su često groteskni likovi i ironični prizori iz građanskog života. Već prva stranica predstavlja učenog profesora Aktovića s blagom satirom. Vredi je slušati zbog osebujnog stila i duhovite kritike društva.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: hr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Doktor Kvak

Čovjek je o veleučenom gospodinu profesoru Aktoviću morao pomisliti da je već na svijet došao onako naborana čela, sa onako simetrično raščešljanom kosom i kratkom bradicom, koju zovu

»lovac djevojčica«, a što je rodivši se šutio nekoliko godina, to je po svoj prilici zato jer je veliki muž već onda razmišljao o svojoj budućoj misiji u životu, i o prvoj riječi koja će se zabilježiti u njegovu biografiju. Sa strahopoštovanjem se osjećalo kolika harmonija vlada između njegove glave, ovratnika, pa sve do igle pikantno pribodene u kravatu. Velike su, zlatom obrubljene, očale govorile o njegovu znanju, jer da čovjek postane kratkovidan ili dalekovidan, to jest da predmete izbliza ne razbira - a baš to posljednje bilo je u ovom slučaju - moglo se dogoditi samo učenom čovjeku, koji je u svom životu pročitao mnogo zakučastih spisa i knjižurina. U toj se potpunoj harmoniji moglo tek poslije oduljega promatranja opaziti da je vršak nosa gospodinu Aktoviću bio možda odviše okrenut na lijevu stranu.

Za sunčanih dana šetaše veleučeni gospodin, razapevši nad glavom svoj sivi suncobran, gradskom alejom, a uman posmijeh na njegovu licu nikomu nije dopuštao da posumnja u njegov um ni onda kad gospodin Aktović nije ništa razmišljao. Pogled je sa zadovoljstvom putovao od korektnoga cilindra po sedefastim pucetima i kliznuo preko trbuha sivim prugama crnih hlača do lakovanih cipela. Tek pozdrav kakvog prolaznika trgnuo je veleučenoga iz razmišljanja, i tko ga je tad vidio kako dostojanstveno zaokružuje cilindrom, kako mu se od ljubeznog posmijeha rasčihavaju brkovi i bradica, a zrakom razlijeva miris pomade za brkove, osjećao je ne samo harmoniju nego pravu pravcatu simfoniju. Gledajući jednoga dana bog na Aktovićeve oči svoju sliku u velikom obiteljskom zrcalu, nasmija se i bi zadovoljan svojim djelom.

Sad oprezno, da ne pokvarimo toaletu gospodina Aktovića, pogledajmo u njegovu dušu s onom ozbiljnošću, kojom je i on sam gledao kad je jednog dana pomislio: »Kako velik mora da je moj mozak, kad je toliko toga otkrio!« Do kakvih je rezultata gospodin

Aktović došao tom zgodom, nepoznato je, jer je razmišljajući

Nastavak slušaj besplatno

Sadržaj

  1. Doktor Kvak
  2. Dunja
  3. Đavo gospodina Andrije Petrovića
  4. Jakov Žleb

Možda će vam se dopasti