Početak dela
I
Kad je Serafin Skok ušao u sobu sa svijećom u ruci, sa sviju predmeta probudile su se sjene i zaplesale kao florovi. Svjetlo svijeće, što ju je držao u ruci osvjetljavalo je njegovu glavu, koja kao da je bila od voska. Na njegovu licu, kroz koje se propila smrtna bljedoća, lebdjelo je par nemirnih crta i ništa se na njem nije razabiralo osim pomodrelih, zgrčenih usnica i dviju crnih obrva, koje kao da su bile povučene ugljenom.
Bio je obučen u frak, na glavi je imao cilinder, u ruci kitu bijelih kamelija, a za njim na hodniku ostala je s kovčegom u ruci njegova mlada žena Sofija Glog, sva u bjelini, a njezine male oči, što su virile iz debelog, neispavanog lica, neprestano su se sklapale, kao da je bode svjetlo.
Ona je sve do danas, već pet godina, prala čaše i tanjure kod
"Zelenog lovca", a ove haljine su nenadano na nju navukli i bila je sva na mukama, jer su je čak po prvi put u životu stisnuli u steznik.
Fine, bijele rukavice od kože raspukle su se dok su ih navukli na njezine kratke debele prste.
Soba u koju su ušli nalazila se u trećem katu jednog svratišta.
Već su prošle skoro tri godine što ga lažu da je ona umrla, ali je on dobro znao da ona živi, i da su je samo nekamo sakrili pred njim.
I tako je danas, ništa ne sluteći, ušao u gostionicu i sjeo za stol u kutu. U to se k njemu približio neki čovjek, koji je sigurno htio da mu on vjeruje da je konobar, ali on je tog gospodina odmah prepoznao po njegovim proračunanim kretnjama, lukavom govoru, lažnom smiješku, što mu je titrao oko usnica, i po onim crnim đavolskim svinutim obrvama.
Pričinjao se kao da ništa ne zna, naruči čašu pive i dva jaja, ali kad je gospodin otišao u kuhinju, on se tiho na prstima došuljao do onog malog okanca i stao viriti u kuhinju.
Nije se prevario! Ne - e! Sve se zaljuljalo oko njega! Tamo u kuhinji
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
