Readnara

Car Edip

Sofokle

  • Lektira · srednja škola
  • Drama
  • Jezik knjige: srpski
  • 79 strana

Car Edip je antička tragedija Sofokla. Tebanski kralj Edip traži uzrok kuge i krivca za smrt prethodnog kralja Laja, a istraga ga vodi ka susretu s sudbinom, identitetom i istinom. Vredi je slušati zbog snažne dramske ironije i pitanja o sudbini, moći i odgovornosti.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Car Edip: drama — kratak sadržaj, likovi i tema

Književni rod i vrsta
drama, tragedija
Mesto i vreme radnje
Radnja se odvija u Tebi, pred kraljevskim dvorom, u vreme kuge.
Tema
Kralj Edip traži ubicu Laja da bi spasao Tebu od kuge, a istraga ga dovodi do saznanja da je on sam ubica, sin i muž svoje majke.
Ideja
Sudbina se ne može izbeći i istina o sebi neminovno izlazi na videlo; čovekova sreća je neizvesna do samog kraja života.

Glavni likovi

  • Edip — Tebanski kralj, odlučan i ponosan; rešio je zagonetku Sfinge, a sada traži Lajevog ubicu ne sluteći da je to on sam.
  • Jokasta — Edipova žena i udovica kralja Laja, sestra Kreontova; smiruje sukobe i ne veruje proročanstvima.
  • Kreont — Jokastin brat i Edipov šurak; razborit je, ne žudi za vlašću i odbija optužbe za zaveru.
  • Tiresija — Slepi tebanski vrač; zna istinu o Lajevom ubistvu i pod pritiskom optužuje Edipa.
  • Glasnik korintski — Donosi vest o Polibovoj smrti i otkriva da je Edipa kao dete na Kiteronu primio od Lajevog pastira i odneo Polibu.
  • Sluga Lajev — Pastir koji je jedini preživeo Lajevo ubistvo i koji je dete iz Lajeve kuće predao korintskom glasniku.

Kratak sadržaj (otkriva kraj)

U Tebi besni kuga i narod moli Edipa za pomoć. Kreont se vraća iz Delfa s Apolonovim odgovorom: grad će se spasti kad se Lajev ubica protera ili pogubi. Edip proklinje nepoznatog ubicu i poziva slepog vrača Tiresiju. Vrač isprva ćuti, a kad ga Edip optuži, kaže da je ubica sam Edip. Edip posumnja da su Tiresija i Kreont skovali zaveru, ali se Kreont razložno brani. Jokasta, da bi ga umirila, tvrdi da proročanstva ne vrede: Laju je prorečeno da će ga ubiti sin, a ubili su ga razbojnici na raskršću u Fokidi. Edip se seti da je na takvom raskršću ubio starca i njegovu pratnju dok je bežao od proročanstva da će ubiti oca i oženiti se majkom, pa traži da dovedu jedinog preživelog Lajevog slugu. Glasnik iz Korinta javlja da je Polib umro i Edip misli da je umakao proročanstvu, ali glasnik otkriva da Polib nije njegov otac: dete s probodenim gležnjevima on je na Kiteronu dobio od Lajevog pastira. Jokasta shvata istinu i uzalud moli Edipa da prestane da traga. Dovedeni pastir priznaje da mu je Jokasta dala dete da ga uništi, a on ga je iz sažaljenja predao Korinćaninu. Edip shvata da je ubio oca i oženio se majkom. Jokasta se obesi, a Edip zlatnom iglom s njene haljine sebi izbode oči. Slepi Edip moli Kreonta da ga protera i oprašta se od kćeri; Kreont kaže da će pitati boga. Zbor zaključuje da nijednog smrtnika ne treba zvati srećnim dok ne dočeka kraj života bez nesreće.

Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.

Početak dela

Car Edip

Car Edip

- Οιδιπους Τυραννος -

Napisao: Sofokle

Preveo: Koloman Rac

LICA:

• Edip, kralj tebanski

• Kreont, brat Jokastin

• Jokasta, žena Edipova, sestra Kreontova

• Tiresija, vrač tebanski

• Glasnik, korintski

• Glasnik, drugi

• Sluga Lajev

• Svećenik tebanski

• Zbor starješina tebanskih

• Pratnja kraljeva i kraljičina

Prvi čin

(Mnoštvo naroda sjedi na stubama žrtvenika pred dvorom kraljevskim u Tebi. Tu stoji i kip Apolonov. Iz dvora izlazi Edip.)

EDIP, SVEĆENIK
Edip
Oj djeco, davnog Kadma mladi ogranci,
Što l' sjedoste mi gle na ova sjedišta
Ko pribjegari grančicam' se okitiv?
Sav kolik k jednu grad se puši kadima
A pejan i naricanje se ori svud.
To, djeco, od glasnika drugih ne htjedoh
Da saznam, zato evo dođoh glavom sam —
Ja, koga narod dičnim zove Edipom.
Al', starce, kazuj, jer baš tebi pristaje,
Da za sve ove zboriš: zašt' sjedite tu?
Zar strah vas ili želja dogna? Rad bih vam
U svemu pomoć; bez srca bih bio ja,
Kad zatjecanja takog ne bih žalio.
Svećenik
Oj Edipe, oj gospodaru kraja mog.
Ti vidiš, do oltara tvoga kaki smo
Po dobi sjeli: jedni nijesu jaki još
Daleko prhnut, druge — mene Zeusova
Gle žrca starost skuči, ono momci su
Po izbor; drugi narod sjedi s grančicam'
Na trgovim' do Paladina hrama dva
I proročkoga ognjišta Ismenova.
Ta grad se, kako i sam vidiš, silno već
Koleba, iz dubine sad nad vale, smrt,
Promolit glave svoje više ne može,
Plod zemljici mu gine u zametku već,
A gine stado, govedo mu na paši,
I porod gine ženama u utrobi.

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti