Pokondirena tikva je vesela pozorišna igra u tri čina Jovana Sterije Popovića. Ismeva društveno penjanje i slepo podražavanje stranih običaja, naročito kod ljudi koji žele da se predstave otmenijima nego što jesu. Vredi je slušati zbog duhovitih likova i živog dijaloga koji i danas govori o ljudskoj taštini.
Pokondirena tikva: drama — kratak sadržaj, likovi i tema
Književni rod i vrsta
drama, komedija
Mesto i vreme radnje
Radnja se odvija u varoši, u kući i bašti udovice Feme, u prvoj polovini 19. veka.
Tema
Komično prikazivanje pokondirenosti: bogata udovica Fema odriče se svog zanatskog porekla i hoće da živi kao plemstvo, zapostavljajući kćer i prave vrednosti.
Ideja
Delo ismeva sujetu, pomodarstvo i lažnu otmenost; poručuje da se ne treba stideti poštenog rada i porekla i da je „nema ti gore nego kad se tikva pokondiri”.
Glavni likovi
Fema — Bogata udovica opančara, pomodarska i sujetna; hoće po svaku cenu da bude „nobles”, govori iskrivljen francuski i odriče se brata i prošlosti.
Evica — Femina kći, poštena i radna devojka, zaljubljena u Vasilija, odbija majčino pomodarstvo.
Mitar — Femin brat, obućar, razuman i strog, brani poštenje, rad i zdrav razum nasuprot Feminoj pomami za gospodstvom.
Vasilije — Mladi pošteni momak, Evicin izabranik; siromašan je, ali dobija na lutriji i time stiče mogućnost da je oženi.
Svetozar Ružičić — Lažni filozof i pesnik, govori izveštačenim slavenosrpskim jezikom i zbog koristi prilazi Femi.
Sara — Čankoliza kod Feme, bivša kuvarica, laska Femi i namešta brak s Ružičićem, pomodna i sujetna.
Jovan — Šegrt u Feminoj kući, preobučen u slugu, prost i lucidan; pronalazi lutrijsku reškontu i pomaže da se stvar razreši.
Kratak sadržaj (otkriva kraj)
Fema, bogata udovica opančara, posle muževljeve smrti hoće da živi kao plemkinja: oblači se po modi, tera kćer Evicu da govori francuski i da ne radi, a šegrta Jovana preoblači u slugu i zove ga Žan. Njen brat Mitar i momak Vasilije, koga Evica voli, postaju joj nepoželjni jer su „prosti”. Sara, čankoliza, dovodi lažnog filozofa Svetozara Ružičića da bude Evici muž, ali se on zbog novca okrene Femi. Fema mu poklanja sat i burmuticu; on ih daje Jovanu da založi. U burmutici Jovan nalazi Vasilijevu lutrijsku reškontu. Ružičić, videvši da je Evica privlačnija, traži nju, što Femu razbesni. Mitar otkriva da je Sara bivša kuvarica, a Ružičić bivši dućanski pomoćnik koji je učinio štetu. Uz pomoć Jovana reškonta se vraća Vasiliju, koji dobija dvanaest hiljada forinti i dobija pristanak da oženi Evicu. Na kraju Mitar obmane Femu da u Parizu proste žene imaju po tri muža, pa Fema iz radoznalosti pristaje da „malo bude prosta”; tako se odriče pomodarstva i komad se završava veselo, uz pouku da se tikva ne sme pokondiriti.
Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.
Početak dela
Jovan Sterija Popović Pokondirena tikva
Jovan Sterija Popović Pokondirena tikva Jovan Sterija Popović POKONDIRENA TIKVA VESELO POZORIŠTE U TRI DEJSTVA LICA:
FEMA, bogata udovica EVICA, njena kći MITAR, Femin brat ANČICA, služavka JOVAN, šegrt SARA, čankoliza kod Feme SVETOZAR RUŽIČIĆ VASILIJE
Jovan Sterija Popović Pokondirena tikva Jovan Sterija Popović POKONDIRENA TIKVA VESELO POZORIŠTE U TRI DEJSTVA LICA:
FEMA, bogata udovica EVICA, njena kći MITAR, Femin brat ANČICA, služavka JOVAN, šegrt SARA, čankoliza kod Feme SVETOZAR RUŽIČIĆ VASILIJE
Jovan Sterija Popović Pokondirena tikva PREČASTNjEJŠEM GOSPODINU SAMUILU MAŠIREVIČU ARHIMANDRITU S GEORGIJEVSKOM SVOM PREDRAGOM PRIJATELjU POSVEĆENO POSVETA Kad bi moja knjiga bila Ljupka kano lice tvoje, I svu skromnost u se vlila, Koja krasi nravi tvoje, Kad bi moja knjiga bila Čista kano srce tvoje, Kad bi sladost pribavila, Koju nose reči tvoje, - Jamačno bi ista važnost Čitatelju nju dostigla, Koju dela tvoja sjajnost