Početak dela
Žitije Ajduk-Veljka Petrovića (1826)
Pisac: Vuk Stefanović Karadžić
Ajduk Veljko Petrović, vojvoda Krajinski i komendat Negotinski rodio se oko godine 1780 u Crnoj rijeci u selu Lenovcima. Kad Pasmandžijske krdžalije, tukući se s vojskom Bijogradskom, popale i poaraju Lenovce (koji se potom prozovu Negalica), kao i mloga druga sela naokolo, Veljko, kao dijete od desetak-petnaest godina, ostavi oca i majku i braću, i otide u Vidin, te se najmi u nekaka Turčina, da mu čuva ovce, ili, upravo, da poslužuje druge čobane; a poslije nekog vremena dođe u Požarevac, i onđe se najmi u vojvode, da mu gotovi jelo. Pošto i tu provede neko vrijeme, zadocni se na vaskrsenije igrajući s momčadma u kolu, te svome gospodaru ne zgotovi na vrijeme večere, zato ga gospodar poćera da bije, a on uteče i otide u ajduke k Stanoju Glavašu, s kojim ono ljeto (1803. godine) provede. Kad pred zimu ajduci otidu po jatacima, njega Glavaš namjesti u naiji Smederevskoj u selu Duboni kod nekaka čoveka, kao da mu čuva ovce. I tako na jataku kao najamlik čuvajući ovce oženi se u tom selu, ušavši u kuću nekakoj udovici, rođaci ili posestrimi Stanoja Glavaša, koja nije znala da je on ajduk, nego je mislila da je pravi najamlik. Kad se u početku 1804. godine počne dizati buna na daije, on se jedno veče obuče tajno kod svoga bivšeg gazde u ajdučke aljine i pripaše oružje, pa onako nakićen dođe k ženi u kuću, a žena, kad ga vidi, stane se busati rukama u prsi: „Kuku mene! međer sam ja pošla za ajduka!” No on je utješi, i zaprijeti joj, da ne kazuje nikom ništa, pa otide da traži društvo. Kad se već buna počne, on se iznajprije držao sa Stanojem Glavašem, a poslije se prilijepi Đuši Vulićeviću, kao poglavici naiji Smederevske, i tako je uzanjga išao i vojevao gotovo dvije godine; a kad Đuša (1805. godine) pogine u Smederevu, on ostane kod njegova brata Vuice; no u tom je već i sam bio stekao nekoliko momaka i načinio se kao buljubašica. Te zime, između malog i velikog Božića, dođe sa svoja nekolika
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
