Boka Kotorska je esejistički geografsko-statistički opis iz 1836, deo Vukovog Kovčežića. Nastao je da bi se lakše opisala i upoznala Crna Gora, a prati primorska mesta od Trsta do Dalmacije, jezik i običaje. Vredan je kao svedočanstvo o južnoslovenskim krajevima i Vukovom radu na jeziku.
I ovo je pisano 1836. godine da se doda pred Crnu Goru, kao što će se vidjeti na mnogo mjesta. Poslije ovoga vremena naštampano je u Grlici
G. Milakovića za godinu 1838. vrlo lijepo „Kratko geografičeskostatističesko opisanije Boke Kotorske“; ali ja opet ovo svoje štampam sad onako prosto kao što sam ga onda napisao.
Da bi se Crna Gora lakše mogla opisati i poznati, najprije ćemo kazati što o Boci Kotorskoj, koja nju od mora rastavlja. A da bi svi naši čitatelji lakše sebi mogli predstaviti gdje je Boka, pobrojićemo najprije sva znatnija primorska mjesta na zapadnoj strani njezinoj, kojijeh su imena dalje u narodu našemu poznata.
Trst je najzapadnija primorska opština naroda našega (po broju duša može biti i najmanja, ali po bogatstvu prva u svemu narodu). Odavde je k jugu oko mala dva dana hoda Rijeka (senjska). Između Rijeke i Trsta je poluostrvo Istrija, u kojoj se po primorskijem mjestima govori najviše talijanski, a seljaci unutra govore jezikom između kranjskoga i srpskoga. Istrijanci su svi zakona rimskoga, samo su u selu Peroju kod
Pole (unutra nakraj poluostrva) zakona grčkoga, za koje se pripovijeda da su se negda iz Crne Gore ondje doselili, kao što im i današnji jezik njihov svjedoči. Iza Rijeke je dalje Senj, koji je iz pjesama po svemu narodu našemu poznat. Iza Senja nastaje Dalmacija, u kojoj su najznatniji primorski gradovi: Zadar, Šibenik i Spljet. Iza Spljeta dalje pored mora nastaje Hercegovina, u kojoj je najznatnije primorsko mjesto Dubrovnik, iz koga se (k istoku u suhu zemlju) za po dana može doći u Trebinje. Gdje se na južnoj strani svršuje dubrovačka država, ondje se od mora odvaja u suhu zemlju zaliv (koji se onuda zove kanal i
Readnara
