Početak dela
Zastarjelost u
crkvenom kaznenom
pravu
Pisac: Episkop Nikodim
Milaš
»Zastarjelost u crkvenom kaznenom pravu« episkopa Nikodima Milaša je knjižica izdata u Zadru 1910. godine.
Jedan gospodin iz Srbije obratio mi se prošlih dana molbom da bi mu kazao, koji prijestupi i poslije koliko vremena zastarijevaju po učenju crkvenoga prava. Ovo mi je pitanje stavio taj gospodin povodom novoga projekta zakona o crkvenim vlastima u Srbiji. Na to pitanje ja sam odgovorio. A pošto, kako mi se čini, nije se načisto sa učenjem crkvenoga prava o zastarjelosti ne samo u oblasti srpske crkve, nego ni u drugim pomjesnim crkvama, a samo pitanje vrlo je važno, to odnosni moj odgovor na pomenuto pitanje evo sada predajem javnosti.
U svjetovnom kaznenom pravu između načina, na koje može da prestane istraga za jedan izvršeni prijestup ili zločin, isto i pravo na kažnjenje, priznaje se zastarjelost, , ili prosto , tako da kad prođe određeno, zakonom propisano vrijeme, krivica se već sudom ne istražuje, niti se krivac podvrgava kazni, te i sama krivica ostaje bez pravnih posljedica. Samo djelo po sebi ipak ostaje, niti ono može ikada zastarjeti, jer, kao što dobro opaža List u svojem »Kaznenom
Pravu«, samo se djelo ne može smaknuti sa svijeta (Njemačko izdanje
1905. str. 292). Različna su mišljenja postojala o zastarjelosti u svjetovnom kaznenom pravu, pa kao da ni danas još nije se u tome načisto, kao što pokazuje istorijska bilješka u pomenutoj Listovoj knjizi (str. 292-293), a što se vidi i iz najnovije radnje doktora R.
Leninga o zastarjelosti (). Svakako u svima današnjim svjetovnim
Kaznenim Zakonicima spominje se zastarjelost, kao jedan od načina, kojim može da prestane istraga i kažnjenje jednog izvršenog prijestupa ili zločina, i kao najveći rok za zastarenje uzimlje se uopće
20 godina.
Priznaje zastarjelost u krivičnim djelima i grčko-rimsko zakonodavstvo, i to nakon 20, ili pak nakon 5 godina. Za vrijeme careva za krivičnu zastarjelost važilo je opće pravilo od 20 godina za sve
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
