Ova knjižica iz 1907. episkopa Nikodima Milaša bavi se brakom između hrišćana i nehrišćana u crkvenom i građanskom pravu. Prati kako su takvi brakovi dugo bili zabranjeni, a moderni građanski zakonici, počev od francuskog Građanskog zakonika iz 1804, postepeno su ih dozvoljavali u nekim zemljama, dok su ih druge, poput Austrije, još zabranjivale. Koristan pregled razvoja bračnog zakonodavstva.
»Brak između hrišćana i nehrišćana« episkopa Nikodima Milaša je knjižica izdata u Beogradu 1907. godine.
Brak između hrišćana i nehrišćana nije bio dopušten ni u kakvoj hrišćanskoj državi za dugi niz vijekova, sve do prošloga vijeka. Ovo je važilo ne samo u pravoslavnim i rimokatoličkim državama, nego i u protestantskima. Razlika vjere () navodila se među glavnim smetnjama braka u svima građanskim zakonicima, od koje većinom nije se dopuštala ni dispensacija. Od ove opće norme odstupila je u prošlom vijeku prva Francuska, kad je 1804 izdan , u kojem se brak smatra kao institut isključivo građanskoga prava i kao izvor civilnih prava. Na vjersku stranu braka zakonik se ovaj ne osvrće, i prema tome priznaje zakonitim i brak između hrišćana i nehrišćana, samo ako nema drugih zakonikom predviđenih smetnji za dotični brak. Ovo je zatijem prešlo iz tog francuskog zakonika u pojedine druge zapadne države, glavnim načinom protestanske, u kojima se danas dopušta i priznaje zakonitim brak između krštenih i nekrštenih. Ali u većem dijelu ostalih hrišćanskih država brak se ovakav ne priznaje, i u dotičnim građanskim zakonicima tih država on je izrično zabranjen, i ako je sklopljen bio, uništava se kao da nije ni bio.
Ovako je između drugih hrišćanskih država danas i u Austriji. Po §
64 austrijskog građanskog zakonika ne priznaje se brak između hrišćana i lica, koja ne ispovijedaju hrišćansku vjeru. Razlika vjere broji se među bračnim smetnjama javnoga prava, te ako se ova smetnja pokaže pri jednom već sklopljenom braku, dužna je nadležna vlast prema odredbi § 94 istog zakonika da zvanično postupi za uništenje takvoga braka. Događaj jedan skorašnji međutijem pokazao je, da odredbe ovih paragrafa nemaju bezuslovni značaj, i da i u austrijskoj državi, pokraj svega toga što rimokatolička vjera ima veliki značaj, ipak može biti dozvoljen i priznat zakonitim brak između krštenih i nekrštenih. Ovo je izazvalo mnoštvo članaka u javnoj štampi, i osobito je liberalna štampa uzela to na nišan, obzirom na pitanje o
Readnara
