Početak dela
Samolični episkopov
sud nad sveštenicima
Pisac: Episkop Nikodim
Milaš
»Samolični episkopov sud nad sveštenicima« episkopa Nikodima Milaša je kratka studija objavljena u Beogradu 1913. godine.
Ja sam bio zapitan: može li episkop samolično i bez formalnog crkvenog suda kazniti jednog područnog mu sveštenika zabranom bogosluženja? Ovo mi je pitanje stavljeno bilo pozivom na današnju praksu u ruskoj crkvi, po kojoj je praksi to dopušteno nadležnom episkopu u nekim određenim slučajevima.
Da je dotični, koji me o tome zapitao, pročitao §. 20. mojeg »Crkvenog kaznenog prava«, ili moja tumačenja 5. kanona vaseljenskog sabora, 4. kanona vaselj. sabora i 132. i 133. kanona kartagenskog sabora, ne bi se bez sumnje trudio, da mi stavlja ono pitanje, jer bi iz toga doznao, da li može episkop sam i bez eparhijskog suda naložiti jednom svešteniku zabranu bogosluženja. Ali zar mnogi između Srba imaju ili i znaju za moje knjige, ili ako ih neki slučajno imaju, zar da se oni muče prelistavati te debele knjige? Kako bilo već, i pošto se dotični pozvao na praksu u ovome pitanju ruske crkve, na koju se praksu ja nijesam dovoljno obazreo u mojim knjigama, to ću ovim putem da odgovorim na ono pitanje.
Šta je i kako je o ovome danas u ruskoj crkvi, to kazuje 155. članak ustava ruskih konsistorija 1883. godine. Taj je članak odštampan u §.
145. mojeg »Crkvenog prava«, i ko ima tu knjigu, može ga pročitati. U stvari je to, da po tome članku svaki ruski eparhijski episkop ima pravo da sam, po svojoj ličnoj vlasti i bez konsistorije, suspenduje za dvije sedmice od bogosluženja svakog područnog mu sveštenika, koji je uz to dužan podvrgnuti se za to vrijeme odnosnoj epitimiji u mjestu, gdje episkop odredi.
Odredba ovog članka ruskog konsistorijskog ustava, uzeta za sebe, može izgledati, da nije u skladu sa drugim odnosnim kanonskim propisima, jer, kao što sam ja na drugome mjestu kazao, bez formalnog crkvenog suda, ne može nikome nikakva crkvena kazna biti naložena za neku
Nastavak slušaj besplatno