Početak dela
Simo Matavulj
Uskrs Pilipa Vrlete
U daljini djetinjskih uspomena, često mi se privađa i tvoje obličje, striko Pilipe! Progovara mi tvoja kosmata glava, gledaju me tvoje grahoraste oči, smiju se tvoja usta, nad kojima trepere hajdučke ti brčine. Rast tvoj osrednji bješe sušta snaga i hitrina! Pamtim te u suknenim benevrekama, grudnjaku plave boje, u gunju od mrkadine, - sve od domaćega tkanja a starinskoga kroja.
U čaru djetinjskih uspomena, rado te prizivljem, striko Pilipe, jer kao što pri tvojem tijelu ne bješe ničega suvišnoga, tako ni u duši tvojoj ne bijaše ni trunke himbe, ni zle primisli, koje bi smetale njenoj slobodi! Kad bi ti udario u šalu, kad bi se od osmijeha zbrčkali tvoji preplanuli i obrijani obrazi, kad bi sinule tvoje očice, kada bi zatreperile tvoje brčine, tada, nama djeci, ti bješe najmiliji, pa se grabismo ko će prvi na tvoje krilo. A ti bi obično uzviknuo: "Hodite k đedu svi redom! Hodite, trista vam ništa! Sve ću vas redom poženiti i poudati!" I svojim snažnim mišicama, kojima si lako dizao bremena od pedeset oka, dizao si nas, jedno za drugim, kao perca.
A i odrasli su te ljubili. Tvoji drugovi, težaci zagrađani, rijetko su te mimogretke pozdravljali, nego bi se gotovo svaki zaustavio da se s tobom porazgovori, posavjetuje, jer iako nijesu vjerovali da si najmudriji, vjerovali su da od tebe dolazi blagoslov, da je dobro ono što ti odobriš.
Starije žene opet rado su se šalile s tobom, "brajo Pilipe!" Među njima bješe riječ, kao poslovica: "Brajo Pilip sve mlađi, sve ljepši, a uvijek kao svat". Na to si im obično odgovarao: "Pa, trista vam ništa, i jesam mlad udovac. Zar mi je to njeka starost, šezdeset godina!"...
Doduše, bivalo je prilika kad bi ti drukčijim glasom uzviknuo tvoju najmiliju uzrečicu "trista ti ništa" Tako te vidjeh u našoj kući kad si razabrao da je vladika blagoslovio vjenčanje Danilovića, koji je
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
