Početak dela
Simo Matavulj
Ljudi i prilike u Gulinu
Proteklo je šest godina otkad su narodnjaci na upravi gulinske općine, otkad su u svom programu obećali da će srušiti staru klanicu, a sagraditi novu. Za to vrijeme narodnjaci su uveli u običaj trobojke, kokarde, sijela, besjede i igranke u čitaonici. Nabavili su štampariju i izdavali jednom u nedjelji list Gulinski napredak; ustanovili tamburaško društvo; počeli su zidati narodno pozorište i obrazovali su požarničku četu. Dakle, unijeli su dosta novina u stari grad, ali klanica ostade gdje je ostaviše Mlečani, gdje je vijekovima gušila Gulin.
Većina građana krivila je za to Keka Ceranea i Josipa Tinkića. Nijesu to tvrdili samo talijanaši, nego su to priznavali i njeki viđeniji narodnjaci. Ali, pošto je ta stvar tumačena na stotinu načina, pošto je bila uzrokom beskrajnih zavada, a niko joj ne mogaše uhvatiti kraja, to će najpametnije biti da je ni mi ne raspravljamo. Ali treba da progovorimo o pomenutoj dvojici najznatnijih gulinskih ljudi.
Prvo ću o Keku Ceraneu, kao zaslužnijem za narodnu stranku, a, bogme, i kao o plemiću.
Keko je talijansko ime od milošte (Frančesko, Keko) a Ceraneo ni u kom jeziku ne znači ništa, jer je reč postala od prezimena Ceranić.
Bosanski vlasteličić Vlatko Ceranić, u polovini petnaestog stoleća, dobježe u Gulin, te njegovi najbliži potomci, po običaju, iščaure se u
Ceranee. Tako su postali Politeji, Cetineji, Šišgoreji i bog te pita kakvi još "eji!" Loza Ceraneja dala je Gulinu niz svećenika, sudija i srdara (starješina u narodnoj vojsci). Nijedan od Ceraneja ne ostavi velika spomena, ali su njeki ipak bili znatni. Keko, sin Baldasarev, prvi je Ceraneo koji se rodio pod austrijskom vladom. Bio je jedinac.
Vaspitan je i proveo je djetinjstvo kao i ostali primorski plemići, naime, pored maženja roditelja, sestara i nebrojnih tetaka, izučio je kod franjevaca osnovnu školu, zatijem, u istom manastiru, nješto
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
