Početak dela
Simo Matavulj
Boškov post
Svake godine, na kraju uskršnjega posta, Boško Krivošić izgledao je kao avetinja, jedva je vukao noge. To je bivalo stoga, što se Boško strogo po tipiku vladao za sve vrijeme "dušepolezne četirdesjatnice".
Već po tome, Boško je bio bijela vrana, ali pravu i potpunu nastranost njegovu činilo je to, što je on, za cijelo ostalo vrijeme, bio vrlo rđav hrišćanin.
Boško je odrastao na Ribničkom Brdu, među nepristupačnim krševima. Tu je bila krovinjara njegova oca Jakova, koji se bješe doselio odnjekud ispod Velebita, nastanio se na osami i vrleti kao orlušina, ženu izgubio odmah i podigao tri sina. U početku, pričalo se, Jakov je bio vrijedan nadničar, ali kad sinovi izrastoše, slobodni i divlji, kao orlići, postadoše najvještiji, najodlučniji krijumčari okoline ribničke, a otac im bješe arambaša. Toliko se znalo, a inače o toj zagonetnoj porodici, koja se nije miješala sa zagrađanima, nije se znalo ništa pobliže.
Bio sam dijete kad najmlađi Krivošić, Boško, postade uljez i naš susjed, kad ga Božica Vranjčevićka izabra za muža i tijem izborom iznenadi cio Ribnik! Zaista imao se svijet čemu čuditi. Ona je bila lijepa udovica od dvadeset i njekoliko godina, bez djece, imala je kuću i vrt, bila je dabra tkalja. Otac joj, Marko Mičić, pretržnik, imađaše nju jedinu, te joj odabra njekog Loju Vranjčevića, dobra ali bolješljiva čovjeka koji umrije njekoliko mjeseca poslije svadbe.
Nakon malo vremena i Marko otide za zetom. Onda navališe prosioci, ali ih udovica redom odbijaše. Bila je veoma sumorna i skrovita, i svijet se naviknu na misao da se doista već neće preudavati, kad ono jednoga jutra puče glas da je primila prsten Boška Jakovljeva
Krivošića.
Vjenčaše se pred božićni post. Svadba privuče u crkvu silnu gomilu svijeta obaju zakona, jer je svak htio da izbliže posmatra čuvene
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
