Početak dela
Simo Matavulj
U tuđinstvu
Jedne veoma studene večeri, četiri "mediga" Primorca u Beču, otidu iz krčme u kavanu i posjedaju oko "svoga" stola. Ostala mjesta oko njih, gdje se obično skupljahu njihovi zemljaci, bijahu prazna. Đaci uzmu po jedne novine i naklone se nada njih, dokle Švabo donese "šljivovu juhu".
Dvojica bijahu mladići od 21-22 godine, vidjelo se da su novaci, a ostala dva doturaše do tridesete, - "djejstvitelni studenti", kako Rusi zovu one koji se ne rastaju lako sa velikom školom.
Pavao Ž. bješe najličniji među njima. Visok, bjeloputast, pune crne brade, koja lijepo dolikovaše njegovijem protegljastijem obrazima.
Navrh tjemena bješe mu granula zvjezdica, koju je on pažljivo krio pred ženskim svijetom, i s koje on dosta jada podnese od svojih drugova.
Znali su mu slabost. Ako će koji da ga strašno razgnjevi, dosta je da mu reče i u šali: "Ćelo!" Inače on bješe veliki domišljan, i kolovođa u terevenkama. Rodom je bio iz jedne varošice u srednjoj Dalmaciji, i prilično imućan.
Periša K., seosko dijete, iz općinske oblasti odakle i Pavle, bješe okošt dugonja, riđe dlake, kukasta nosa i sijerijeh očiju. On se ponosio svojim neobično lijepijem zubima, a još više snagom svojih žilavijeh mišica. Prije pet ili šest godina dođe zajedno s Pavlom da uči ljekarstvo, te se nikako nijesu razdvajali; uprav on ne mogaše bez
Pavla. U ljutini bio je spor na riječi. Najveće mu je uživanje bilo da se prepire sa Pavlom, ali iako kad mogaše da ga nadvlada težinom razloga i pravilnijem zaključkom, onaj bi ga gotovo uvijek poplavio svojom bujnošću. Periša pak ne mogaše trpjeti da se ko drugi protivi
Pavlu, ma u čem bilo. Toga radi, prvijeh godina njihova đakovanja, dolazilo je često do ruku, osobito s tuđincima, te ostadoše priče o junačkim podvizima Perišinim u tijem prilikama.
Marko G., tanak, uskih grudi, ćos, mila lica, bješe pošljednji izdanak
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
