Početak dela
Simo Matavulj
Svrzimantija
Evo, što je pričao naš doktor Svrzimantija:
I
... Godine 186* bijah svršio treći razred bogoslovije u Zadru. Do
Šibenika doplovih sa mnoštvom svojih drugova, pa se s večera sakrih u jednoj krčmi, a kad je sutradan pisak na lađi oglašivao polazak, ja sam se na prozoru slatko smijao, pomišljajući što će sve nagađati moja družina. Jer i meni je put bio k jugu, u postojbinu, da tamo provedem jesenski odmor, ali, pred polazak, nasnovah nješto drugo, te platih podvoz samo do Šibenika, krijući to od saputnika.
Ele, pošto lađa izađe iz pristana, ja izvadim iz kovčega novišate i lake haljine francuskoga kroja, te se stanem oblačiti prema ogledalu.
Premda sam na prvi mah bio po volji sam sebi, opet se dugo ogledah tražeći zamjerke čemu bilo, a pošto se uvjerih da sve na meni "pjeva", iziđoh iz sobe. Srećom, dolje u krčmi ne bješe nikoga, osim njenog gospodara. On razrogači oči, kad me vidje.
- Jeste li vi onaj sinoćni... onaj dijak?
- Jesam glavom ja. Evo naplatite račun, - rekoh, bacivši mu petaču, - a ono mog prtljaga neka ostane u sobi, jer ću se ja vratiti sjutra uveče, ili najdalje prekosjutra.
- Ta-a-ko? - gunđaše krčmar, vraćajući mi ostatak. - Taa-ko? Dakle svrzimantija!?
Ta me riječ bocnu, te mu stanem objašnjavati da ja još nijesam svećenik, da mi se slobodno presvlačiti, naročito kad putujem itd., ali kako on jednako vrćaše glavom, ostavim ga.
Sunce bješe tek granulo.
Uputim se k obali da nađem kakvog trčkarala ali ne kročih pedeset
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
