Početak dela
Simo Matavulj
Sve je u krvi
Stariji naraštaj na Rijeci još se spominje jednoga krupnog katoličkog protopopa, koji, svakoga dana poslije podne, nepouzdanijem koracima iđaše od svoje kuće ka sabornoj crkvi.
Stranac koji bi izdaljega vidio toga popa mogaše posumnjati da on posrće od starosti, ali ako bi vidio izbliza popove naduvene obraze i crveni nos, onda već nije mogao sumnjati o pravom uzroku.
Pa bi se stranac većma začudio gledajući kako i otmjeni Riječani učtivo pozdravljaju pijanicu. Dešavalo se često da ga koji gospodin uzme pod ruku i isprati sa "Korsa" u sporednu ulicu. Događalo se i protivno, naime: gdjekoji "fakinić" iskezi se prema popu i vikne:
"Ostia, se semo fritti!" (Uha! ala smo se nakresali!), ali je to uvijek izazivalo srdžbu ozbiljnijeh ljudi.
Razumije se da su stranci tražili da im se objasni ta čudna pojava, a evo, u suštini, što bi doznali:
Proto se zvao: Antonije Š - ić. Bio je doktor bogoslovije i filosofije. Među svojim drugovima kanonicima, kao i među svom riječkom inteligencijom, doktor Antonije bijaše na glasu kao dobar znalac klasika, staroga slovenskog jezika i kanoničkog prava; talijanske histeričke matrone cijenjahu ga opet kao najvještijeg ispovjednika; sirotinja pak blagosiljaše dr Antonija, jer dajbudi polovinu svoga znatnog dohotka dijeljaše ne brojeći.
Eto zašto je taj čovjek, i pored svoje grdne mane bio na Rijeci štovan i omiljen.
Razumije se da je bilo i onijeh koji ga nijesu mnogo žalili, ali i ti tvrđahu da Antonije hoćaše postati biskupom još u mladosti, a hoćaše odista steći i slavu kao književnik. U svojoj mladosti napisa on jednu knjižicu: "O starom novcu i oružju", koja izazva hvale
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
