Readnara

Sulj-kapetan

Grigorije Božović

  • Pripovetke
  • Jezik knjige: srpski
  • 7 strana

Sulj-kapetan je zbirka pripovedaka Grigorija Božovića iz goranskog kraja na Šar-planini, gde se prepliću običaji, verovanja i život stočara i pečalbara. Prizori seoske svetkovine i likovi iz starine otkrivaju svet koji se menja, a pripovedanje nosi toplu atmosferu. Vredi je slušati zbog slike jednog skoro zaboravljenog kraja.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Sulj-kapetan

Pisac: Grigorije Božović

U Brodu, glavnom mestu poturčene Gore, čija su sela nežno obgrlila grotlasti Koritnik, već odjekuju gočevi i zurne, i to ne ciganske no prave goranske, napravljene po nekom iz dalekoga Anadola donetom prepočetku. Sredina je divnoga planinskoga leta, a sutra je

Pantelejica.

Čudan je Šar sa svojim gredama i ograncima. Krepak je njegov ne samo divlji čar, no i snaga koja još drži istrzane ostatke starine naše.

Stočarska naselja s obe strane njegova šarena hrbata imaju svoje običaje, naročite nagone za održane. Lutaju sa svojim stadima od blagih primorja do posurelih snežanika Bistre n Koraba. Skiću po pečalbi od mora do mora i daleko preko Dunava, noseći u mekoj tugovanki nostalgiju za rodnim kršem kao niko iz našega plemena. Ali svako njihovo selo ima jedan dan u godini, kad se po mogućstvu svi skupljaju, koji je veći i od Uskrsa i Bajrama, i kad planinci gotovo neosetno osete da su jedno, i ako ih ova dva praznika dele u nepomirljive tabore.

Najizrazitiji u ovom pogledu, Galičnik, ima svoj Petrovdan. To je svetkovina i starodavnoga početka leta, i zavetina seoska, praznik pune vedrice i srećnoga dolaska sa pečalbe. To isto je za Brod

Pantelijevdan, sadašnja Pantelejica, ostatak njihove hrišćanske zavetine kod crkve Sv. Pantelije u Brodu.

Odjekuju gočevi, a užurbalo se selo. Došli su pečalbari iz tuđine da prosvetkuju po starom običaju. Na prekor svih hodža i ulema, Brođani su ga održali. Osvanuće sutra Pantelejica, pa kao u prošlim vremenima, u selu će se obaviti sve svadbe, sva vesela, svi suneti. Poređaće se oko izvora nasred sela gledanici — momci za ženidbu. Doći će da zahite studene vode nakićene gledanice i baciće kitu tek iščupana bosiljka na svoje srećne izabranike. Jer tako poturčeni Gorani čuvaju stare običaje, kaogod i staru nošnju i govor. Ali su revnosni u veri kao retko ko od preverenih skorojevića. Sunet, pravo muslimansko krštenje, obavljaju samo u ovaj dan, da bi toj stvari dali što veći značaj. Zato se već po Brodu peku halve, mese baklave i razni kolači, kakve je samo Carigrad mogao izumeti a Goranin naučiti, bilo kao

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti