Početak dela
Preludij
Silovat ću
te, bijela
hartijo,
nevina
hartijo;
ogromna
je strast
moja i
jedva ćeš
je
podnijeti;
izmičeš se
bijesu
mojem i
blijeda si
od
prepasti;
cjelov na
bljedoću
tvoju –
moji su
cjelovi
crni.
Nema
zakona
vrhu tebe i
umrli su
zakoni za
me;
bježim ih i
bijeg je
moj
strelovit;
onud sam
prošao,
gdje plaze
pognute
šije,
gdje pseta
slave
orgije i
lizanje je
njihov
blud.
Izmičeš se,
plašna
košutko, i
dršćeš ko
prvi stid;
zamamna
je nevinost
i ludilo je
njezina
jeka;
mahnit
sam, o
hartijo, i
srdžba mi
plamsa u
oku.
Pobožan je
narod i
uvinuti su
u njega
repovi;
nema
iskrenosti
u očima i
vucaranje
je njegov
hod;
njuškanje
je posao
njegov i bogata mu je plaća; nema ni mjesta među njima i kažnjiva je moja riječ; gutam misli i zagušit će me stid. Stani, ljubavi moja, poslušaj bol moju; ti primaš ljudsku riječ i magare još nije razumjelo čovjeka; volovi vuku plug i ropstvo im donaša sijeno; konjče nosi boljara i sjajna je dlaka njegova; bogato se pita krmak i tečno je
meso
njegovo:
vitki su
zakoni i
oštri i
krcate su
staje zobi.
Ne izmiči
se,
poljubljena
djevojko,
nema žene
za mene;
ne daju se
one za
nervozne
cjelove i
napetu
put;
o nema
zlata u
mene, ni
diploma
nema bez
njega.
Ljubim te,
hartijo, i
topla je
ljubav
moja;
topla ko
moja krv i
mahnita
ko srdžba
moja.
Podaj mi
se zauvijek
– crni su
cjelovi
moji;
crni su
cjelovi
moji, a
rumena je
u njima
krv.
Pjesma nad pjesmama
Pođimo,
Ciganko
moja, crna
ljubavi
moja;
potamnjela
je put tvoja
i oči su
tvoje crne;
noge su ti
išarane i
masna je
kosa tvoja;
sva si crna,
sva si
divlja, o
crna ljubavi
moja.
Ljubim krik
iz očiju
tvojih i
ljubim krik
iz grudiju
tvojih;
u njemu je
ljubav naša
i u boli se
ljubi žena i
bol rađa
djecu,
o gola
ljubavi
moja.
Velika si u
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
