Početak dela
Simo Matavulj
Preobraženja
Gdje mi se otac rodio, kako je mladost proveo, zašto se nastanio na
Tromeđi - o svemu tome; ništa pravo , ne znam, Pričali su mi dosta o njemu, a ja ću spomenuti što je najpreče.
Bio je omalen, vatrenijeh crnijeh očiju, brzorek i svadljivac; odijevao se napolak po varoški; u govoru je zanosio kao južni primorci; kad je došao na Tromeđu, pričao je da je služio u vojsci; pokazao je knezu pismeni dopust da može otvoriti krčmu; podmitio je kneza, te mu je ovaj bio na ruci.
Radnja mu je napredovala godinu dana, dok se ne oženi najstarijom popovom kćerju, a tada pođe sve naopako. Uzrok tome ne bijaše moja mati, kako bi se moglo pomisliti, nego to što otac uz piće poče krčmiti: povjesma, čivit, igle, konac i ostale sitnice, koliko je dosta da se na Tromeđi mehandžija prometne u trgovca. Tako je htio pop, njegov tast. Otada odbiše se golje od očine krčme, te svrtahu samo odabraniji ljudi, koji mnogo mudro razgovaraju, a malo troše; otac posta zloćudan i propi se; on pogibe na putu između našeg sela i okružne varoši, -
(govorilo se od hajdučke ruke, ali da danas ne vjerujem da je tako bilo)
... Godinu dana poslije toga umrije mi mati od "suhe bolesti", te ostah sirota od šest godina.
To su mi pričali.
Matere se sjećam kao kroza san.
Njezini roditelji uzeše me u svoju kuću, te se pribrojih ka petorici njihove djece.
Djed moj, pop Stevan D... ić, mogao je tada imati oko četrdeset i pet godina. Bio je visok, snažan, progrušane brade do pasa, rumenijeh jagodica i veljih crnijeh očiju. Zbog strma čela i debele donje usne, glava mu bijaše nemila, ali samo gledajući je s boka. U kući se malo bavio, a bio je čas dobre volje, čas bijesan, bez ikakva očita razloga.
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
